Jedan čovek vodi svoju trudnu ženu kroz noć.
Niko ne sme da im otvori vrata po namesnikovoj naredbi.
Po šumama Hiperboreje pale se vatre.
Istočni Alani, Servati i Krevatidi, i Skiti na severozapadu ubijaju boga šuma.
Tamo na obalama Istera Voden, Triglav, Jarovid i Mokoša rasipaju se u magli.
Vreme je za novog kralja.
Jedan čovek vodi svoju ženu kroz noć...
Objavio yzse u 6. januar 2009 18:55:07 | 2 komentara
Idu zajedno na pecanje?
Objavio kreten (Neregistrovan) u 7. januar 2009 0:08:59
Može li makar jedan dan bez štangli, zahvata smrti i pecaroških sprdačina?
Alfa, srećan ti Božić.
...A sve ostalo znaš i sam :)
Objavio yzse u 7. januar 2009 14:46:56
Tuesday, January 6, 2009
Wednesday, December 31, 2008
Knjiga promena
Even if I am in love with you
All this to say, what's it to you?
Observe the blood, the rose tattoo
Of the fingerprints on me from you
Više se ni ne sećam kada sam to čula prvi put. Ali sećam se da sam sedela na zavučenim stepenicama u mom kraju negde u sumrak, tamo gde niko ne može da me vidi i zevala u prolaznike. To mi se vrtelo po glavi. Bila sam klinka, a pesmu nisam zaboravila.
I onda bezveze, ona se javila posle samo sto godina i počela da me nagovara da idemo da gledamo tangerose.
Tango je savršena igra, bila je ubedljiva. Ti ne možeš da se pomeraš onako kako ti hoćeš. Čekaš da ti muškarac pokaže put. A pazi, on može da te šeta kako mu se prohte...
Nastavila je da priča, ali ja sam samo držala slušalicu i zatvorila oči.
Tamo u daljini još uvek se čula rafalna paljba. Činilo se da se bitka udaljava, ali i dalje sam ležala u rovu. Mrtva umorna, i prljava, i sa svega tri granate pri sebi.
Ne mogu, ne smem i neću.
Other evidence has shown
That you and I are still alone
We skirt around the danger zone
And don't talk about it later
Eh, moj dragi mladi brate Petre Egidije, bitka još nije gotova. Ali… kada pogledam unazad, a znaš da to ne sme da se radi, i nije bilo tako loše. Mlatila sam se sa par demona, primenila borbene stilove ‘ko izdrži duže’, ‘ ‘ladna k’o špricer’ i ‘ja sam samo tvoje ogledalo’ i… uspela sam.
Marlene watches from the wall
Her mocking smile says it all
As the records the rise and fall
Of every soldier passing
But the only soldier now is me
I'm fighting things I cannot see
I think it's called my destiny
That I am changing
Tada kada si se ti pojavio u mom životu, da uneseš novo, da doneseš promenu, tek tada sam počela da shvatam da čovek nije ostrvo, da nije dobro da je sam, da autizam vodi u… U šta?
U ništa.
Veliko bezoblično yin.
Marlene on the wall
I tada sam se opet setila tih stihova.
I walk to your house in the afternoon
By the butcher's shop with the sawdust strewn
"Don't give away the goods too soon"
Is what she might have told me
I kako sam mahala Indrinim lukom i strelom, i Njegovim trozupcem, i Višnuovim dorjeom i svekolikim mačevima i glupostima, vodila oklopljene slonove, čitala karte, raspoređivala trupe. Čekala pogodan čas.
Yin stil borbe – ženski.
Pustiš ih da priđu, da se opuste, da misle da su pobedili, gledaš gde su im slabe tačke, i tras, samo ih zvekneš onda kada se najmanje nadaju.
Ali im ostaviš uzak put da se u časti povuku sa terena.
Drag mi je bio stil pijanog majmuna, a sve to ide iz Wing Čunga, ali znam, i mrzim to, i počeću stil zmaja, Lama škole.
Snebivljiva aždaja.
Ali sve to tako zamara… Sve te discipline, vežbe, molitve.
And I tried so hard to resist
When you held me in your handsome fist
And reminded me of the night we kissed
And of why I should be leaving
Tamo negde, nekad i davno, u dijagramu 24 planine otvorio se heksagram Kun. Yang energija počinje da se sabira.
Donje značenje – planina.
Gornje značenje – grom.
I stvarno zašto bih i otišla?
Marlene watches from the wall
Her mocking smile says it all
As the records the rise and fall
Of every man who's been here
But the only one here now is me
I'm fighting things I cannot see
I think it's called my destiny
That I am changing
Nema ničeg u pobedama, dragi moj mladi brate. Ničeg više za mene.
Sada se sabira yang energija, a iznad planine je grom.
To sam mislila ono veče kada se automobil zaustavio ispred mene i vrata se otvorila.
Bilo je vreme da naučim tango.
Marlene on the wall
A to mi se vrtelo po glavi…
Objavio yzse u 31. decembar 2008 21:11:57 | 3 komentara
od kad ovu pesmu nisam cuo...ne znam iz koje godine, ne znam ko peva...ali dobra je pesma...
Objavio mr zuko u 1. januar 2009 10:02:30
Suzanne Vega - Marlene on the wall 1985... kao da je juče bilo...
Objavio yzse u 1. januar 2009 11:27:10
Počni igrati WOW.
World Of Warcraft.
:D
Objavio bystander (Neregistrovan) u 9. januar 2009 6:00:05
Labels:
U cara Trojana...
Wednesday, December 17, 2008
Jeretički tranziti (2004) - 2
Bio je vrlo ozbiljan kada mi je rekao da se spremim i ponesem hranu za par dana.
Hrana je istina i potrošena posle tih par dana, ali mi smo išli dalje. Usput smo se snalazili tražeći biljke.
Soko ovog puta nije nosio ništa. Da li zbog Braga ili nečeg drugog, tek samo nas je nadletao i retko bi se spustio na kratko… Mi smo samo hodali.
Jedne noći, bez zapaljene vatre i naslonjen na stenu, prekinuo je tišinu i počeo da priča.
Iznenadila sam se jer mi je boja njegovog glasa uvek bila smešna. A sada je zvučala čudno. Neko vreme posle, nisam više mogla da sedim. Legla sam malo dalje i gledala u noćno nebo. Kao da se vrtelo brže ili se meni vrtelo u glavi…
Izgleda da sam počela da lebdim. Njegov glas je bez prekida monotono ispunjavao sve.
Uspravila sam se, sada sam bila već visoko, ali sam munjevito poletela još više.
Ponavljao je ravnim glasom "Koledo, Koledo… Koledo, Koledo." Svaku misao je završavao tim. Molio se da uđemo u kolo Svaroga, da nas pusti na nebesku planinu.
Voden me je povukao… I udavio me.
Prvo me je upila zemlja, a zatim i koren drveta.
Uspinjala sam se pomešana sa životnim sokom, sve do grane. Kada se list otvorio i svetlo me obasjalo - isparila sam u vazduh.
Tu me je čekao Veles...
Koledo, koledo…, mogla sam da čujem u daljini.
I dalje se noćno nebo vrtelo.
Objavio yzse u 17. decembar 2008 14:53:48 | 4 komentara
Nema veze s tvojom temom, smo sam htjela reci da sam tek slucajno otkrila tvoj blog i da se radujem sto cu te citati i ovako. Pratila sam tvoje astro tekstove i odusevljava me tvoj pristup svemu, neobican a meni blizak.
Objavio voyageur u 31. decembar 2008 12:56:26
Luna Voyager...
Dobrodošla!
Slobodno se osećaj kao kod svoje kuće :)
Objavio yzse u 31. decembar 2008 18:47:48
To bas nisi morala da joj kazes, mozda bi ona isla negde veceras van kuce u provod ;)
Uzivajte veceras :)
Objavio Omu u 31. decembar 2008 19:14:45
Dvorski pjesniče, neću da čitam tužne stvari na tvom parčetu sajber neba!
I da znaš da je to naređenje! :)
Okreni lice od monitora i vidi ko ti je najbliži da ga zagrliš, molim te :)
A od sutra ozbiljno da radimo. Razvlačićemo svetlosne zrake od grada do grada, ok?
:)
Objavio yzse u 31. decembar 2008 20:31:02
Hrana je istina i potrošena posle tih par dana, ali mi smo išli dalje. Usput smo se snalazili tražeći biljke.
Soko ovog puta nije nosio ništa. Da li zbog Braga ili nečeg drugog, tek samo nas je nadletao i retko bi se spustio na kratko… Mi smo samo hodali.
Jedne noći, bez zapaljene vatre i naslonjen na stenu, prekinuo je tišinu i počeo da priča.
Iznenadila sam se jer mi je boja njegovog glasa uvek bila smešna. A sada je zvučala čudno. Neko vreme posle, nisam više mogla da sedim. Legla sam malo dalje i gledala u noćno nebo. Kao da se vrtelo brže ili se meni vrtelo u glavi…
Izgleda da sam počela da lebdim. Njegov glas je bez prekida monotono ispunjavao sve.
Uspravila sam se, sada sam bila već visoko, ali sam munjevito poletela još više.
Ponavljao je ravnim glasom "Koledo, Koledo… Koledo, Koledo." Svaku misao je završavao tim. Molio se da uđemo u kolo Svaroga, da nas pusti na nebesku planinu.
Voden me je povukao… I udavio me.
Prvo me je upila zemlja, a zatim i koren drveta.
Uspinjala sam se pomešana sa životnim sokom, sve do grane. Kada se list otvorio i svetlo me obasjalo - isparila sam u vazduh.
Tu me je čekao Veles...
Koledo, koledo…, mogla sam da čujem u daljini.
I dalje se noćno nebo vrtelo.
Objavio yzse u 17. decembar 2008 14:53:48 | 4 komentara
Nema veze s tvojom temom, smo sam htjela reci da sam tek slucajno otkrila tvoj blog i da se radujem sto cu te citati i ovako. Pratila sam tvoje astro tekstove i odusevljava me tvoj pristup svemu, neobican a meni blizak.
Objavio voyageur u 31. decembar 2008 12:56:26
Luna Voyager...
Dobrodošla!
Slobodno se osećaj kao kod svoje kuće :)
Objavio yzse u 31. decembar 2008 18:47:48
To bas nisi morala da joj kazes, mozda bi ona isla negde veceras van kuce u provod ;)
Uzivajte veceras :)
Objavio Omu u 31. decembar 2008 19:14:45
Dvorski pjesniče, neću da čitam tužne stvari na tvom parčetu sajber neba!
I da znaš da je to naređenje! :)
Okreni lice od monitora i vidi ko ti je najbliži da ga zagrliš, molim te :)
A od sutra ozbiljno da radimo. Razvlačićemo svetlosne zrake od grada do grada, ok?
:)
Objavio yzse u 31. decembar 2008 20:31:02
Labels:
Pričam ti priču
Friday, December 5, 2008
Po sobama
Prvo sam ja njoj rekla da sam negde oko 3 noću odgledala ceo koncert Spajdersa.
U stvari, odslušala sam ga. Radila sam grafički u dnevnoj sobi, da ne probudim papagaja kod mene.
Onda je ona poludela.
Ceo veliki odmor je histerisala da nije u redu, da smo se lepo dogovorile kad kojoj nešto ide na televiziji da se odmah javlja, ne osvrćući se na vreme i roditelje, a pogotovo ne na njenu babu Radmilu.
Dobro, ok. Primila k znanju.
I zaboravila.
No, tri dana kasnije… U stvari tri noći kasnije zazvonio je telefon negde pred zoru. Uspela sam u jednom skoku da se dohvatim slušalice i samo da čujem – Eno ti onaj tvoj starac na 3. kanalu.
A onda mi se zamantalo pred očima.
Nadljudskim naporima stigla sam do televizora, pri čemu sam zakačila sva usputna vrata i jedan regal. Ah, lakat, rebro, manje više…
I bila je u pravu.
Koliko je prošlo?
Hiljade milijardi godina ili juče...
Slušam Van Morisona dok se napolju pokazuje zora.
I ne znam šta mi bi prošlu nedelju. Nisam čak ni našla tu originalnu verziju, al’ sam našla Pita.
Pit izgleda kao penzionisani izbacivač noćnog kluba (zatvorenog tipa) ili uspešno odbegli robijaš.
I ako Pitu nije bilo teško, pa što bi i meni?
On je malo izleteo iz registra, ali mi je zato ostavio prostora da se razmašem mojim glasom.
I odlično nam ide.
I ima nas još više…
Pit i ja prostiremo proleće u decembru mesecu.
Objavio yzse u 5. decembar 2008 17:18:36 | 3 komentara
Lako je Pitu kad ima tebe da rucno cvorujete i rucno taftujete pirotski prolecni cilim da ga tresnete na ovu jesenje raspekmezenu zimu...
Objavio Omu u 6. decembar 2008 14:00:35
Pit radi taftovanje, pošto ja još ne znam kako to izgleda... Važno da nam ide.
Ks,ks... ono što si rekao na onom blogu je bilo predivno. A rečenicu ću da ti zaštitim copyright-om, nisam zaboravila :)
Objavio yzse u 7. decembar 2008 18:45:48
A-skk-ks-ks, vide8 prozivku ;)
Sve ti ja znam :p
A copyright su izmislili gramzivi, lepota je svacije dobro. Prema tome, uzivaj :)
Objavio Omu u 7. decembar 2008 21:47:30
U stvari, odslušala sam ga. Radila sam grafički u dnevnoj sobi, da ne probudim papagaja kod mene.
Onda je ona poludela.
Ceo veliki odmor je histerisala da nije u redu, da smo se lepo dogovorile kad kojoj nešto ide na televiziji da se odmah javlja, ne osvrćući se na vreme i roditelje, a pogotovo ne na njenu babu Radmilu.
Dobro, ok. Primila k znanju.
I zaboravila.
No, tri dana kasnije… U stvari tri noći kasnije zazvonio je telefon negde pred zoru. Uspela sam u jednom skoku da se dohvatim slušalice i samo da čujem – Eno ti onaj tvoj starac na 3. kanalu.
A onda mi se zamantalo pred očima.
Nadljudskim naporima stigla sam do televizora, pri čemu sam zakačila sva usputna vrata i jedan regal. Ah, lakat, rebro, manje više…
I bila je u pravu.
Koliko je prošlo?
Hiljade milijardi godina ili juče...
Slušam Van Morisona dok se napolju pokazuje zora.
I ne znam šta mi bi prošlu nedelju. Nisam čak ni našla tu originalnu verziju, al’ sam našla Pita.
Pit izgleda kao penzionisani izbacivač noćnog kluba (zatvorenog tipa) ili uspešno odbegli robijaš.
I ako Pitu nije bilo teško, pa što bi i meni?
On je malo izleteo iz registra, ali mi je zato ostavio prostora da se razmašem mojim glasom.
I odlično nam ide.
I ima nas još više…
Pit i ja prostiremo proleće u decembru mesecu.
Objavio yzse u 5. decembar 2008 17:18:36 | 3 komentara
Lako je Pitu kad ima tebe da rucno cvorujete i rucno taftujete pirotski prolecni cilim da ga tresnete na ovu jesenje raspekmezenu zimu...
Objavio Omu u 6. decembar 2008 14:00:35
Pit radi taftovanje, pošto ja još ne znam kako to izgleda... Važno da nam ide.
Ks,ks... ono što si rekao na onom blogu je bilo predivno. A rečenicu ću da ti zaštitim copyright-om, nisam zaboravila :)
Objavio yzse u 7. decembar 2008 18:45:48
A-skk-ks-ks, vide8 prozivku ;)
Sve ti ja znam :p
A copyright su izmislili gramzivi, lepota je svacije dobro. Prema tome, uzivaj :)
Objavio Omu u 7. decembar 2008 21:47:30
Labels:
U cara Trojana...
Thursday, November 27, 2008
Magic is gone
Preksinoć je retardirani kreten uleteo u centar Točiderske zvezde i razvalio srednju (žensku) žirafu.
Juče su se poznavali tragovi guma u ostacima snega.
A prekoputa, tačno ispred Arhiva neko je od minimuma snega, ma praktično ni od čega podigao ozbiljnog sneška.
Od ničeg nešto i od nečeg ništa.
Gledam, žao mi žirafe.
Ne vezuj se. Ne vezuj se ni za ljude, a ne za gomilu gvožđa, ponavljam sebi dok prolazim.
Ali telefon zvoni. Pravim se da ga ne čujem, kao što se pravim već mesecima.
A jednom ću ipak morati da se javim.
I onda će krenuti nepovezana bujica reči, onih što znače i prebacivanje i molbu. Onih koji bi da me izazovu da reagujem. Ali ja baš to neću da uradim.
Nešto ovako...
Preksinoć je retardirani kreten razvalio žirafu.
A pre tri meseca je retardirani kreten zabio nož u moje srce.
Mislio je može mu se, kod mene je sve dozvoljeno.
Dodavaću mu energiju, zabavljaću ga... ali magija je prestala da teče. Prešao je granicu.
Nema više.
Začuđujuće, tri dana nisam mogla da dođem sebi, a onda me je prošlo.
-Super što ništa nije bilo sa njim, kaže Mili. – Zamisli tek da si se udala za njega?
-Ma daj, ti odmah najgrđe varijante.
Gledamo u žirafu.
-Pff, znaš... i ja sam se odljubila.
-E baš mi je žao. Mali je bio pravi picopevac.
-Ma, bio je debil... I dalje je debil, okreće se ona da ne gleda više.
Mrzim kada muškarac ima mozak i jezik kao neka ženturača.
Stvarno je dobro što ničeg nije ni bilo.
Sve u svemu... žao mi žirafe.
Objavio yzse u 27. novembar 2008 18:49:30 | 7 komentara
Dobre se stvari tope. Lepe mora neko da srusi.
Objavio Omu u 27. novembar 2008 19:11:01
I samog sebe uhvatim da mi bude žalije neke stvari nego nekih ljudi....
U svakom slučaju, zajebi tog tvog Marčela i ajd s ekipom na ovog paraćinskog, tj na liričke teroriste :)
Keep Ya Head Up!
Objavio treca_smena u 27. novembar 2008 19:12:35
pazi, možda je čovek po onoj mečavi samo izgubio kontrolu nad kolima. to se i meni desilo preksinoč, a uopšte nisam brzo vozio.
e da. kad si več pitala. jesam 72., ne znam šta je antiscij, nisam se muvao oko laboratorija za geomehaniku :) a poznajem neke speleologe, mada se time ne bavim.
Objavio vrabac u 27. novembar 2008 19:32:20
Ma pusti Omu...
Nego... je l' smem da ti ukradem jednu rečenicu? Gledam je već mesec dana i hoću da je iskoristim. Dosta ću je raubovati, ali moram. Obično ne zajmim po šoljicu nečeg, ali ovo je jače od mene.
O momci... pa otkud vi ovde? :)
Može Smeno, sve može samo da nije utakmica Rada :)
Vrabac, ja tebi ne mogu opisati koliko si mi poznat. A gde sam te viđala, ne znam. Odao si se po poziciji sporog tela. Trebalo bi da si 26,27 ili 28.II. u 6:30
A imamo tvoje Sunce i moje Sunce Pluton u antisciji. To se zove "ogledalo efekat", verovatno da to prepoznavanje ide iz toga.
Bilo mi je interesantno da gledam kako si noću postovao sa devojkom sa kojom imaš Sunca u "klinču", a Mesece u trigonu. Vidiš kako ste se "privukli". I odlično vam je išlo, mada ništa nisam razumela. Ali ionako ne treba da guram nos tamo gde mi nije mesto :)
Ali neću više o tome (konačno :) ).
Ako nekog više zanima neka ide kod Sanje na blog - http://astrologija.mojblog.rs/. Trebalo bi da joj ponovo proradi forum za mesec dana. Tamo sve piše.
Objavio yzse u 28. novembar 2008 11:42:11
27. u 06.25.
pa da znam, da je to sada lako provaliti na kompu uz pomoć samo par podataka. ne vidim i zašto bih krio.
a da si ispratila do kraja taj dijalog, videla bi da ja u stvari ne verujem baš nešto u astrologiju, nego samo sticajem okolnosti znam neke osnovne stvari :)
to veče sam se malo zezao, onako, bilo mi zanimljivo :)
Objavio vrabac u 28. novembar 2008 14:39:01
Pa zašto sada tako?
Izgledalo je vrlo lepo... i romantično :)
Uživaj u svakom momentu.
Objavio yzse u 28. novembar 2008 15:23:34
Trebalo bi da udarim pravo na zastitu intelektualne svojine, a sve zaboravljam. Stos e tice recenice, reci mi koja je, ili makar navedi da je moja, a da je tvoja modifikacija, eto :)
Jer, ko zna... jednog dana ce sve to mozda biti sliveno negde...
Objavio Omu u 28. novembar 2008 16:45:06
Juče su se poznavali tragovi guma u ostacima snega.
A prekoputa, tačno ispred Arhiva neko je od minimuma snega, ma praktično ni od čega podigao ozbiljnog sneška.
Od ničeg nešto i od nečeg ništa.
Gledam, žao mi žirafe.
Ne vezuj se. Ne vezuj se ni za ljude, a ne za gomilu gvožđa, ponavljam sebi dok prolazim.
Ali telefon zvoni. Pravim se da ga ne čujem, kao što se pravim već mesecima.
A jednom ću ipak morati da se javim.
I onda će krenuti nepovezana bujica reči, onih što znače i prebacivanje i molbu. Onih koji bi da me izazovu da reagujem. Ali ja baš to neću da uradim.
Nešto ovako...
Preksinoć je retardirani kreten razvalio žirafu.
A pre tri meseca je retardirani kreten zabio nož u moje srce.
Mislio je može mu se, kod mene je sve dozvoljeno.
Dodavaću mu energiju, zabavljaću ga... ali magija je prestala da teče. Prešao je granicu.
Nema više.
Začuđujuće, tri dana nisam mogla da dođem sebi, a onda me je prošlo.
-Super što ništa nije bilo sa njim, kaže Mili. – Zamisli tek da si se udala za njega?
-Ma daj, ti odmah najgrđe varijante.
Gledamo u žirafu.
-Pff, znaš... i ja sam se odljubila.
-E baš mi je žao. Mali je bio pravi picopevac.
-Ma, bio je debil... I dalje je debil, okreće se ona da ne gleda više.
Mrzim kada muškarac ima mozak i jezik kao neka ženturača.
Stvarno je dobro što ničeg nije ni bilo.
Sve u svemu... žao mi žirafe.
Objavio yzse u 27. novembar 2008 18:49:30 | 7 komentara
Dobre se stvari tope. Lepe mora neko da srusi.
Objavio Omu u 27. novembar 2008 19:11:01
I samog sebe uhvatim da mi bude žalije neke stvari nego nekih ljudi....
U svakom slučaju, zajebi tog tvog Marčela i ajd s ekipom na ovog paraćinskog, tj na liričke teroriste :)
Keep Ya Head Up!
Objavio treca_smena u 27. novembar 2008 19:12:35
pazi, možda je čovek po onoj mečavi samo izgubio kontrolu nad kolima. to se i meni desilo preksinoč, a uopšte nisam brzo vozio.
e da. kad si več pitala. jesam 72., ne znam šta je antiscij, nisam se muvao oko laboratorija za geomehaniku :) a poznajem neke speleologe, mada se time ne bavim.
Objavio vrabac u 27. novembar 2008 19:32:20
Ma pusti Omu...
Nego... je l' smem da ti ukradem jednu rečenicu? Gledam je već mesec dana i hoću da je iskoristim. Dosta ću je raubovati, ali moram. Obično ne zajmim po šoljicu nečeg, ali ovo je jače od mene.
O momci... pa otkud vi ovde? :)
Može Smeno, sve može samo da nije utakmica Rada :)
Vrabac, ja tebi ne mogu opisati koliko si mi poznat. A gde sam te viđala, ne znam. Odao si se po poziciji sporog tela. Trebalo bi da si 26,27 ili 28.II. u 6:30
A imamo tvoje Sunce i moje Sunce Pluton u antisciji. To se zove "ogledalo efekat", verovatno da to prepoznavanje ide iz toga.
Bilo mi je interesantno da gledam kako si noću postovao sa devojkom sa kojom imaš Sunca u "klinču", a Mesece u trigonu. Vidiš kako ste se "privukli". I odlično vam je išlo, mada ništa nisam razumela. Ali ionako ne treba da guram nos tamo gde mi nije mesto :)
Ali neću više o tome (konačno :) ).
Ako nekog više zanima neka ide kod Sanje na blog - http://astrologija.mojblog.rs/. Trebalo bi da joj ponovo proradi forum za mesec dana. Tamo sve piše.
Objavio yzse u 28. novembar 2008 11:42:11
27. u 06.25.
pa da znam, da je to sada lako provaliti na kompu uz pomoć samo par podataka. ne vidim i zašto bih krio.
a da si ispratila do kraja taj dijalog, videla bi da ja u stvari ne verujem baš nešto u astrologiju, nego samo sticajem okolnosti znam neke osnovne stvari :)
to veče sam se malo zezao, onako, bilo mi zanimljivo :)
Objavio vrabac u 28. novembar 2008 14:39:01
Pa zašto sada tako?
Izgledalo je vrlo lepo... i romantično :)
Uživaj u svakom momentu.
Objavio yzse u 28. novembar 2008 15:23:34
Trebalo bi da udarim pravo na zastitu intelektualne svojine, a sve zaboravljam. Stos e tice recenice, reci mi koja je, ili makar navedi da je moja, a da je tvoja modifikacija, eto :)
Jer, ko zna... jednog dana ce sve to mozda biti sliveno negde...
Objavio Omu u 28. novembar 2008 16:45:06
Labels:
Pričam ti priču
Saturday, November 22, 2008
Žene i muškarci
Begovica se sprema u boj
Šta to drnda u garaži našoj,
šta to drnda prije rane zore?
Da l’ je bomba il’ su labudovi,
brusilica il’ kakvo oružje?
Nit je bomba, nit su labudovi,
nit brusilica, nit kakvo oružje.
Već abrihter našeg milog Mite.
Ustanuo naš beže Mita,
ustanuo prije rane zore.
Ustanuo, bezosećajna glava,
ustanuo, ne može da spava.
Abrihtuje od šest sati rano,
abrihtuje sve od zore bjele.
Abrihtuje, Turske glave skida.
Kad to začu srednja begovica,
kad to začu, kukala joj majka,
zalepi se za plafon od šoka,
zalepi se, pa pade na krevet.
A kad pade srednja begovica,
zakukala kano kukavica,
nemoj beže komšijski nam Mito,
nemoj beže subotom u zoru,
nemoj beže ako Boga znadeš.
Ako li se ne naspavam beže,
ako li se ne naspavam srednja,
to će meni podočnjaci pasti,
pasti pravo do koljena mojih.
Neću beže ličit niti na šta,
neću beže moći da se složim,
složim srednja dan da iskoristim.
Nastavila tužna begovica:
probudiš li djete moje malo,
probudiš li nevino čeljade,
tad se beže meni crno piše,
tad se piše sitna knjiga crna.
Nit ću beže odraditi tantru,
nit ću uspjet Či gong da izvedem.
Jer će mlada begovica moja,
jer će mlada, puna snage svoje,
počet meni po glavi da skače.
Avaj, beže, mili naš komšijo,
avaj, beže, imaš li ti duše?
Da l’ to beže sada naču,
da l’ to naču ili se učini,
tek prestade abrihtera napev.
Okrete se srednja begovica,
okrete se, nastavi da spava.
Ali sreća ne potraja dugo,
nema sreće na ovome svjetu.
Nema sreće sve je samo patnja.
I budizma malo da ubacim.
Tada uđe slavni deda Slavko,
uđe gromko u garažu našu.
Gde si Mito, Sunce li ti žarko!
Gde si, Mito, da se divanimo!
Zaplakala srednja begovica,
zaplakala jadna i sirota.
O gluv li je slavni deda Slavko,
o gluv li je ponosit beg Mita!
Uze Mita šlajfovati drvo,
uze deda udarat macolom.
I pri tome sitan divan ode,
sitan divan gromkim glasom vode.
Suze roni srednja begovica,
roni suze more da ispuni.
Da je meni dva štapina fina,
da je meni živin fulminata,
da je meni olovo azida,
ili zera efuzivnog samo,
video bi ti beže belaja,
video bi i ti deda Slavko.
Pa da nađem izvor struje negde,
pa da vežem sve u rednu vezu,
da donesem mira malo zgradi.
Oj, begovi koji vam je đavo,
da ste bolji pa da ste na rjeci,
sinjoj rjeci cjeli dan do podne.
Nego zima stiže nama duga,
stiže zima, sve dede su ovdje,
niko selu rodnom da otidne,
niko selu rodnom da se vrati.
Biće ovo jedna duga zima...
Gde ću, kud ću, jadna i sirota,
kako li ću da se borim sama,
to se misli srednja begovica,
to se misli, veđe svoje mršti.
Kad ne bilo ni po sata poslije,
eto Gige u garažu stiže.
Pusti Giga mili svoj kompresor,
pusti čisto da ga želja mine.
Probudi se mlada begovica,
probudi se, zakuka čeljade.
Ubij majko, sve naše begove,
ubij majko, nek ti je sve prosto!
Kako li ću ubiti ih, djete,
kako li ću kad mi zakon ne da?
Vodiće me u apsanu ravno,
vodiće me, tužna li nam sudba.
Neka, majko, zaplaka čeljade,
samo idi, brige ti ne brini,
u apsani sitan zanat učiš,
jednog dana bićeš ti frizerka.
Ako li je zbog diplome djete,
da te šišam sa diplomom samo,
žrtvovaću budućnost mi svjetlu,
žrtvovaću slobode mi miris.
Nisam ni ja jadna, ni sirota,
nisam sama, a nisam ni slaba.
Tu je meni jako moje Sunce,
jako Sunce sa Plutonom crnim,
tu je meni egzaltiran Mjesec,
gadni Mjesec, uz sjajnu Veneru.
Venera je Danica nam naša,
sjajna zvjezda prije rana Sunca.
Tu je meni opasni taj Marsu,
opak Mars gleda sve iz osme,
strašni ratnik, čedo kamikazno,
on će mene voditi kroz bitku.
Ustanula begovica srednja,
ustanula Wing Čung da uradi,
ustanula oružje da uzme.
Traži svuda ne mož da ga nađe.
Traži, očaj počinje da hvata.
Da je meni očeva kanija,
da je meni majčina satara,
da je meni kakav topuz grozni,
kadli već der sjekiru ja nemam.
A najbolje bi pasovao meni
ručni mali raketni bacaču.
Da ispalim projektil ja jedan,
ispalim ga pravo preda vrata,
sjajna vrata od garaže naše.
Gde ću crna pred njih tolke sama,
gde ću, kad je svaki teži duplo?
Moram sebi pomognut sa nečim,
moram sebe oprjemiti mudro.
Tako misli srednja begovica,
tako misli grozne svoje plane.
Misli ona, demonske joj misli,
brzo misli, epske bitke sprema.
Epske sprema,
lirske suze roni…
(prim. autora)
Deseterac je zakon.
A u nedostatku gusli Daffy – Mercy
plavojka sa crnim glasom…
Objavio yzse u 22. novembar 2008 14:27:26 | 4 komentara
Čime će se opremiti mlada,
a da čime no oružjem svetlim.
Kad po ledu, ko da kroz sir reže,
kad u meso, svi begovi beže,
takva majka rađa samo sina,
u rukam' joj dva ženska cepina...
Objavio Omu u 22. novembar 2008 17:36:31
Omu...
MAJSTORE!!! :)
Pošto si ti glavni dvorski pesnik bila mi je malo frka kako ćeš ocjeniti ovo skromno djelo, ali sad mi je lakše.
Objavio yzse u 22. novembar 2008 17:53:38
Borin komsiluk je to resio odvrtanjem osiguraca! U svakom slucaju nastade zanimljiva pesma...
Objavio zec u 22. novembar 2008 23:41:22
Kod njega su i ključevi ormana u hodniku gde su osigurači.
Nema sreće na ovome svetu...
Objavio yzse u 23. novembar 2008 17:32:45
Šta to drnda u garaži našoj,
šta to drnda prije rane zore?
Da l’ je bomba il’ su labudovi,
brusilica il’ kakvo oružje?
Nit je bomba, nit su labudovi,
nit brusilica, nit kakvo oružje.
Već abrihter našeg milog Mite.
Ustanuo naš beže Mita,
ustanuo prije rane zore.
Ustanuo, bezosećajna glava,
ustanuo, ne može da spava.
Abrihtuje od šest sati rano,
abrihtuje sve od zore bjele.
Abrihtuje, Turske glave skida.
Kad to začu srednja begovica,
kad to začu, kukala joj majka,
zalepi se za plafon od šoka,
zalepi se, pa pade na krevet.
A kad pade srednja begovica,
zakukala kano kukavica,
nemoj beže komšijski nam Mito,
nemoj beže subotom u zoru,
nemoj beže ako Boga znadeš.
Ako li se ne naspavam beže,
ako li se ne naspavam srednja,
to će meni podočnjaci pasti,
pasti pravo do koljena mojih.
Neću beže ličit niti na šta,
neću beže moći da se složim,
složim srednja dan da iskoristim.
Nastavila tužna begovica:
probudiš li djete moje malo,
probudiš li nevino čeljade,
tad se beže meni crno piše,
tad se piše sitna knjiga crna.
Nit ću beže odraditi tantru,
nit ću uspjet Či gong da izvedem.
Jer će mlada begovica moja,
jer će mlada, puna snage svoje,
počet meni po glavi da skače.
Avaj, beže, mili naš komšijo,
avaj, beže, imaš li ti duše?
Da l’ to beže sada naču,
da l’ to naču ili se učini,
tek prestade abrihtera napev.
Okrete se srednja begovica,
okrete se, nastavi da spava.
Ali sreća ne potraja dugo,
nema sreće na ovome svjetu.
Nema sreće sve je samo patnja.
I budizma malo da ubacim.
Tada uđe slavni deda Slavko,
uđe gromko u garažu našu.
Gde si Mito, Sunce li ti žarko!
Gde si, Mito, da se divanimo!
Zaplakala srednja begovica,
zaplakala jadna i sirota.
O gluv li je slavni deda Slavko,
o gluv li je ponosit beg Mita!
Uze Mita šlajfovati drvo,
uze deda udarat macolom.
I pri tome sitan divan ode,
sitan divan gromkim glasom vode.
Suze roni srednja begovica,
roni suze more da ispuni.
Da je meni dva štapina fina,
da je meni živin fulminata,
da je meni olovo azida,
ili zera efuzivnog samo,
video bi ti beže belaja,
video bi i ti deda Slavko.
Pa da nađem izvor struje negde,
pa da vežem sve u rednu vezu,
da donesem mira malo zgradi.
Oj, begovi koji vam je đavo,
da ste bolji pa da ste na rjeci,
sinjoj rjeci cjeli dan do podne.
Nego zima stiže nama duga,
stiže zima, sve dede su ovdje,
niko selu rodnom da otidne,
niko selu rodnom da se vrati.
Biće ovo jedna duga zima...
Gde ću, kud ću, jadna i sirota,
kako li ću da se borim sama,
to se misli srednja begovica,
to se misli, veđe svoje mršti.
Kad ne bilo ni po sata poslije,
eto Gige u garažu stiže.
Pusti Giga mili svoj kompresor,
pusti čisto da ga želja mine.
Probudi se mlada begovica,
probudi se, zakuka čeljade.
Ubij majko, sve naše begove,
ubij majko, nek ti je sve prosto!
Kako li ću ubiti ih, djete,
kako li ću kad mi zakon ne da?
Vodiće me u apsanu ravno,
vodiće me, tužna li nam sudba.
Neka, majko, zaplaka čeljade,
samo idi, brige ti ne brini,
u apsani sitan zanat učiš,
jednog dana bićeš ti frizerka.
Ako li je zbog diplome djete,
da te šišam sa diplomom samo,
žrtvovaću budućnost mi svjetlu,
žrtvovaću slobode mi miris.
Nisam ni ja jadna, ni sirota,
nisam sama, a nisam ni slaba.
Tu je meni jako moje Sunce,
jako Sunce sa Plutonom crnim,
tu je meni egzaltiran Mjesec,
gadni Mjesec, uz sjajnu Veneru.
Venera je Danica nam naša,
sjajna zvjezda prije rana Sunca.
Tu je meni opasni taj Marsu,
opak Mars gleda sve iz osme,
strašni ratnik, čedo kamikazno,
on će mene voditi kroz bitku.
Ustanula begovica srednja,
ustanula Wing Čung da uradi,
ustanula oružje da uzme.
Traži svuda ne mož da ga nađe.
Traži, očaj počinje da hvata.
Da je meni očeva kanija,
da je meni majčina satara,
da je meni kakav topuz grozni,
kadli već der sjekiru ja nemam.
A najbolje bi pasovao meni
ručni mali raketni bacaču.
Da ispalim projektil ja jedan,
ispalim ga pravo preda vrata,
sjajna vrata od garaže naše.
Gde ću crna pred njih tolke sama,
gde ću, kad je svaki teži duplo?
Moram sebi pomognut sa nečim,
moram sebe oprjemiti mudro.
Tako misli srednja begovica,
tako misli grozne svoje plane.
Misli ona, demonske joj misli,
brzo misli, epske bitke sprema.
Epske sprema,
lirske suze roni…
(prim. autora)
Deseterac je zakon.
A u nedostatku gusli Daffy – Mercy
plavojka sa crnim glasom…
Objavio yzse u 22. novembar 2008 14:27:26 | 4 komentara
Čime će se opremiti mlada,
a da čime no oružjem svetlim.
Kad po ledu, ko da kroz sir reže,
kad u meso, svi begovi beže,
takva majka rađa samo sina,
u rukam' joj dva ženska cepina...
Objavio Omu u 22. novembar 2008 17:36:31
Omu...
MAJSTORE!!! :)
Pošto si ti glavni dvorski pesnik bila mi je malo frka kako ćeš ocjeniti ovo skromno djelo, ali sad mi je lakše.
Objavio yzse u 22. novembar 2008 17:53:38
Borin komsiluk je to resio odvrtanjem osiguraca! U svakom slucaju nastade zanimljiva pesma...
Objavio zec u 22. novembar 2008 23:41:22
Kod njega su i ključevi ormana u hodniku gde su osigurači.
Nema sreće na ovome svetu...
Objavio yzse u 23. novembar 2008 17:32:45
Labels:
Pričam ti priču
Wednesday, November 19, 2008
Ask no mercy, give no mercy
Oko za oko.
Zub za zub.
Pocepan Winx poster za uništenu šminku.
Tako ja vaspitavam.
Pa, dokle više?
Je l’treba možda da počnem da mašem “ženskim” cepinom da bi me iko ozbiljno shvatio?
Objavio yzse u 18. novembar 2008 13:18:57 | 6 komentara
Zar se vec sminka? :)
Objavio Omu u 18. novembar 2008 16:37:47
Oooo... poodavno :)
Objavio yzse u 18. novembar 2008 19:23:01
ochaj
Objavio anagarika u 18. novembar 2008 19:35:54
Postoji li muska sminka, s adekvatnim tezistem, kao sto je zenski cepin? :)
Objavio Omu u 19. novembar 2008 0:38:51
Oko za oko...Ko tebe kamenom ti njega hlebom... Okreni drugi obraz... Za cepin ili bajlu uvek ima vremena... I bez povreda molim.
Objavio zec u 19. novembar 2008 7:46:43
Anagarika,
Očaj nastupa u onom momentu kada se pređe granica, a ja uopšte ne mogu da se setim gde mi je kaiš...
Omu,
Kako da ne postoji. Imaš tu maskaru sa višim težištem (za gornje trepavice) i onu sa nižim (za donje). Pa mora da se zna šta gde ide...
Ne, ozbiljno, taj mitski ženski cepin je krenuo da se šeta po blogovima i ko zna gde će završiti...
A ja stvarno zbog "ženskog posta" moram da napišem i muški, čisto ravnoteže radi. Sve ono zbog čega volim, obožavam muškarce i zašto bih ih najradije pobila.
Ali već vidim da ću taj agresivniji deo posebno, samo da pronađem adekvatan pjesnički izraz...
Zec,
Samo malo strpljenja... Živo me zanima kako ćeš ti reagovati u praksi jednog dana :)
Objavio yzse u 19. novembar 2008 14:53:50
Zub za zub.
Pocepan Winx poster za uništenu šminku.
Tako ja vaspitavam.
Pa, dokle više?
Je l’treba možda da počnem da mašem “ženskim” cepinom da bi me iko ozbiljno shvatio?
Objavio yzse u 18. novembar 2008 13:18:57 | 6 komentara
Zar se vec sminka? :)
Objavio Omu u 18. novembar 2008 16:37:47
Oooo... poodavno :)
Objavio yzse u 18. novembar 2008 19:23:01
ochaj
Objavio anagarika u 18. novembar 2008 19:35:54
Postoji li muska sminka, s adekvatnim tezistem, kao sto je zenski cepin? :)
Objavio Omu u 19. novembar 2008 0:38:51
Oko za oko...Ko tebe kamenom ti njega hlebom... Okreni drugi obraz... Za cepin ili bajlu uvek ima vremena... I bez povreda molim.
Objavio zec u 19. novembar 2008 7:46:43
Anagarika,
Očaj nastupa u onom momentu kada se pređe granica, a ja uopšte ne mogu da se setim gde mi je kaiš...
Omu,
Kako da ne postoji. Imaš tu maskaru sa višim težištem (za gornje trepavice) i onu sa nižim (za donje). Pa mora da se zna šta gde ide...
Ne, ozbiljno, taj mitski ženski cepin je krenuo da se šeta po blogovima i ko zna gde će završiti...
A ja stvarno zbog "ženskog posta" moram da napišem i muški, čisto ravnoteže radi. Sve ono zbog čega volim, obožavam muškarce i zašto bih ih najradije pobila.
Ali već vidim da ću taj agresivniji deo posebno, samo da pronađem adekvatan pjesnički izraz...
Zec,
Samo malo strpljenja... Živo me zanima kako ćeš ti reagovati u praksi jednog dana :)
Objavio yzse u 19. novembar 2008 14:53:50
Labels:
Pričam ti priču
Subscribe to:
Posts (Atom)