Pages

Sunday, March 3, 2013

Ne tražite vremensku prognozu u Blicu...


...jer postoje i elegantniji načini da se ubijete, bacite u kliničku depresiju ili samo počupate kosu.

Znam da treba da napišem nastavak i razložni zaključak teksta o srpskim kamermanima, ali ovo je hitnije.
A i onako iskreno, otkad sebi dadoh dijagnozu Aspergerovog sindroma lagodnije i sigurno iskrenije živim.


Dakle, kada naivni nesretnik/ica natrči (na Blicovoj strani gde se obično vrti vremenska prognoza) na naslov vezan za Beoviziju, pa gde se još spominje finale (šta bre finale?), onda se taj isti nesrečnik/ica okrene svom podmlatku sa podrazumevajućim pitanjem:

-Šta, bre, finale Beovizije? Ti si gledala sinoć. Ko je pobedio?
-Niko. Večeras ide finale.
-Ček malo. Grčka, Portugalija, i ko sve ne, su otkazale svoje učešće jer nemaju para da se glupiraju u ovoj skupoći tim glupostima, da organizuju kod kuće, pa da plaćaju svojoj ekipi hotele, promocije i budalaštine..., ali mi pošto smo veliki, bogati i ne znamo šta ćemo ni od para ni od dosade, ne da pravimo veče za izbor vrhunske srpske trešine, nego nam ni to nije malo, pa nam treba dva dana?
-Aha.

I onda nesrećnik/ica klikne na naslov, a onda ga/je luda pamet i još luđa ruka odvede do klipova.

Ok, mala Dana je komšinica, valjalo bi navijati za nju, ali...
Bože dragi koja je to tralala bezvezarija.
Da su se setili da dodaju zvuke cincilatora, brusilica i abrihtera moglo bi još i da prođe kao sujetni srpski odgovor megaindustrijskom nastupu koreanskog popa, a ovako...
 
Ali, opet mala Dana je komšinica, naša deca takoreći. Samo što me živo zanima da li će ovo umeti da otpevaju ovako i uživo (pošto ide na plejbek)?
Nemojte ljudi da se blamiramo, šta ako ne umeju izistinski da pevaju?

Dobro, neću da budem na kraj srca, pesma ipak može vrlo lepo da posluži kao tema za sedmu sezonu crtanog serijala Winx.

(Ja sam princeza, ti si zaštita? Da li se to odnosi na bodyguard usluge ili je u pitanju zdravstveno-seksualna konotacija?, pitah dete. Dete dade vrlo bezobrazan odgovor koji nije za javnost.)






I onda naravno svratih da vidim šta im radi ljuta konkurencija.
Ove tri mi onako najiskrenije teško idu na živce. Ova deblja mi nikako nije estetski legla, a vala ni ova plava. Ali ok, ajd da čujem i to vrhunsko čudo.

I by the way, ova u crvenom ne ume da peva.
I by by the way, ako ovako zvuče na plejbek, majko mila, ala nam predstoji teško blamiranje.




Malo je reći da smo video pogledale jedno desetak puta u pokušaju da shvatimo šta je pisac (kasnije utvrđeno Marina Tucaković) u stvari hteo da kaže, na kojim je to drogama bio ili da li je bio mlatnut suvom pitom od kokosovog brašna.
Mili je izašla na čist vazduh, a to sam pokušala i ja, čitajući naglas stihove Dunje Ilić (našeg izistinskog idola) na koje natrčah u pokušaju traganja za ovim stihovima u pismenoj formi, a zarad dešifrovanja istih.
Nekoliko puta naglas čitanja epskih Dunjinih kreacija ("Zla, luda kučka" i osobito moj favorit "Bidermajer") i um mi se otvorio. Eureka!
Pa, ove dve (bela i crvena) izigravaju anđela i đavola u svesti ove neishranjene u sredini (što mi je oštetila levo uvo). E jesam glupa kao bukva, ma još gluplja.
A mi kao narod (šta narod, nacija!) treba grupno da se samoubijemo ako nas one budu predstavljale.

Dodatak za užitak (što bi rekla Milka Babović - toliko sam matora da znam ko je ona): koreografija je... nemam reči. Gledah svojevremeno (desetak godina ranije) par takvih koreografija moje ćerke i njene dve vršnjakinje iz komšiluka, samo što su ove dečije bile na višem umetničkom nivou.
Da ne govorim o onim danima kada je Mili izigravala Mariju Šerifović, a ja (ipak nesrećnica) svih onih pet ili šest devojaka pratećih vokala. To je bio profesionalizam. To su bili dani.

I dobro, pošto je opšte poznato da sam autodestruktivna i da mere nemam, kao i svaka dupla Vaga, odoh da vidim šta se to u stvari desilo sa Majom Nikolić.
Pročitala sam da je ispala u polufinalu i da se sada ljudi zevzeče na sve strane kako će da baca bombe, raspaljuje mitraljezom itd.
Ok, znam da Maja to ume i radi tu i tamo. Nije problem
I uopšte nisam ni njen obožavalac, štaviše mislim da ume da bude vrlo ćurkasta u svojim izjavama i nastupima (projekcija je čudo, sve to radim i ja).
Ali, daj da vidim šta je to tako traljavo uradila da ni u bedno finale još bednijeg Beosonga nije ušla.
I pogledah i to. 






Budimo iskreni. Ova žena ume da peva.
Nije da mi se sviđa uvek njeno pevanje, ali je to češće no što bi se njoj svidelo moje.
Ona ume da peva, i ovako zvuči i uživo i na plejbek.

Drugo, pesma je pristojna.
Ništa specijalno vezano za evrovizijske trešine, ali sasvim pristojno, lepo.
Podsetila me je na Sunčane skale ili daleko čuvenije festivale u Splitu.
Zašto je ona ispala, a ostale su dečije poskočice, ne znam.

I zato sam ponovo pogledala ove dešifrovane tri, zagrlila dete i počela da plačem.
Šta plačem? Ridam.

Od sada, pa nadalje i ubuduće kada mi treba vremenska prognoza ići ću samo na timeanddate.com.
Ima sve. A i po zdravlje je sigurno. 


Thursday, February 28, 2013

Đole je moj drug


Ima taj crtani iz onog prepotopskog vremena kada sam bila mala.
Dve mačke, jedna pametna, a jedna glupa. Pa kad god glupa upropasti pametnu i skapira da joj sleduju batine, jedinu nadu koju ima ubaci u svoju standardnu mantru - Đole je moj drug.
No, kao i uvek džabe.

Daklem, u ovom tekstu govoriće se o umetnosti, o Đoletu i Boletu, o iznerviranoj babetini (ja) i halucinogenim supstancama.
I biće bolno.

Scena 1.
Leto, veče, zvoni mi mobilni.
Žena se predstavlja, ima ime kao naša čuvena etablirana glumica i želi da joj uradim horoskop.
Ja verglam svoju standardnu priču, ona se slaže, uzimam joj podatke, proveravam kartu, zovem je i kažem da mogu da je čitam i da je sve ok (pa nisam ni ja svemoguća i ne radim sve ljude).
Par dana kasnije srećemo se u kafeu u centru.
I žena jeste naša čuvena etablirana glumica.

Podatke ne otkrivam ni javno, ni privatno. Otprilike sam kao pop na ispovesti i sve to nije ni bitno.

Stvar je u tome što sam joj odmah rekla da je njena firma - propala firma, ali ima nade. I tu negde za ovaj period prorekoh joj da će upravnik koji je godinama maltretira da otpeva novu pesmu ponukan politikom i da joj sleduje uspon, ali da mora da uključi mozak, i bla bla...

-Kako?, upita me ona razrogačenih očiju. - Kako, kada niko živ više ne ide u pozorište? Filmovi se ne snimaju, a i ovo što se snima je žali Bože, a para NEMA.

E kako... I tu ja krenem da je prosvetljavam šta je to progres. I kako ima ljudi, ljutih amatera koji su svoju egzistenciju oslonili na Youtube.(I tu odmah joj istresem desetak imena koja postadoše planetarne zvezde samo uz pomoć 1 fotoaparata, 1 kompa, 2 grama mozga i 3 grama talenta.) I kako nema potrebe da umre čekajući da ova bedna država uđe u PayPal sistem, već da dotični kanal iskoristi za svoju samopromociju. Da od sebe napravi ikonu, legendu, divu, šta god poželi. 

I kako ne možeš servirati uzvišene filozofije debilima, već ih moraš navući na svetlucavu glupost, pa im tek onda pružiti učenja. Otprilike kao da reklamiraš Sokrata koji se u halterima vrti oko šipke.
I voila, eto recepta u "lako ćemo" maniru. Fora je u tome da mora da se makar pokuša. Na sanjarenje neće da radi.

I žena se oduševi. Na kraju se setila, da pošto ona ne ume sa kompovima za istu stvar angažuje svoju producentkinju, koja je toliko mega uspešna da je ova prva izdržava... od plate.
Te kombinacije mi nekako nisu jasne. Ja kao dobijam bednu platu, ali angažujem sopstvenog producenta, nesposobnijeg od mene, izdržavam ga, pa zajedno gladni plačemo? Ali, ok, to su umetnici, specijalna bića.

I usput... Karta joj vrišti po nekoliko stavki, a jedna od njih su i narkotici. Neptun elektronika, što bih ja definisala kraće. Manje narkotika, više umetnosti, karta je bila jasna. No, naša diva onda krene da mi se umiljava kako ona koristi samo lagane duvajuće varijante, s vremena na vreme, kao da to od mene zavisi i od mog blagoslova.
I kad je došlo vreme da me plati za moje usluge pohvali mi se dama da je to od novca koji je dobila uz neku nagradu. Veći deo će ići za uplatu letovanja u jednoj arapskoj zemlji. Na to ne izdržah a da ne odigram Dragu Savetu i upozorih je da ne sme da nosi narkotike (bilo koje vrste) u arapske zemlje. Ne da će da je kamenuju, nego će glavu da joj odseku na glavnom gradskom trgu.
I ostavih ženu u dilemi kako će da izdrži celih 15 dana bez duvanja.

Završetak čudnog popodneva nadovezao se sa pozivom mog bivšeg muža koji mi se požalio da mu se Mili ne javlja na mobilni. Trčeći ka troli koja je upravo ulazila u stanicu objasnila sam mu da su svi ti umetnici potpuno ludi i izlapeli, pa i naša ćerka. Ali da će sve biti sređeno.

15 minuta kasnije čim sam ušla u kuću dotičnoj gospođici sam momentalno očitala bukvicu i o narkoticima i o izlapelosti, i o ljubavi u kompletu sa gladovanjem. Onda me je dotična priupitala na kojim sam ja to narkoticima, te sam joj detaljno opisala stanje u srpskoj kulturi i umetnosti.

Nekoliko dana kasnije taman dok mi je Mili spaljivala kosu u pokušaju da mi napravi lokne, diva je ponovo nazvala nudeći mi besplatne karte za predstavu. Pogledah dete, dete prevrnu očima, a onda mi je ostalo samo da se na lep način izvinim i odbijem poklon. Pola sata kasnije krenule smo na plesno veče na otvorenom.
Glavna pozorišna predstava je moj život i glavna uloga je moja uloga. Ostale priče me ne interesuju. I sve one silne knjige sam odavno spalila u glavi.
Nemam vremena za tuđe, igram samo svoju priču. I tako učim i mladunče.

No, danas sam se ponukana svim tim setila da prekopam Youtube i vidim šta je diva uradila sa svim onim što mi je obećala.
I... ništa.
Ništa nije uradila po pitanju sopstvene promocije i promocije projekta u koji je unela svu svoju dušu, kako je to dramski rekla.

In the meanwhile...
Mili i ja smo pratile naše lične i planetarne tjub zvezde i malo ih proveravale po pitanju prihodovanja.
Nije loše, štaviše...
Što me je i inspirisalo da počnem da se bavim tehničkim pitanjima nastupa na Youtubetu.
I što ja poželim - to se stvori.
Ili makar tako u početku izgleda.

Scena 2.
Vrteći vremensku prognozu i strip u Blicu nađem slučajno da FDU u sklopu Festa ima besplatnu školu za maturante (ta sam!).
Pa svakog dana krajem februara i prvih dana marta, a sve po sat i po, idu predavanja.

Nije me ič zanimalo šta će čuvena glumica o glumi, niti scenski kostim, scenario...
Potrebni su mi bili pravi podaci o tehničkom delu - kamera, zvuk, montaža.
'Ajd montažu i da zaobiđem, ovde se niko nije proslavio time, a to sam već i radila, ali ove dve prve stavke moram da naučim kako treba.
Ali, nisam maturant. A želim da uđem u tribinsku salu DOBa.

U međuvremenu sam prisustvovala sastanku Saveta roditelja škole, a tek me čeka Savet roditelja opštine. Na narečenom sastanku sam se izurlala o stanju u srpskoj prosveti, o pranju para, o budalaštinama, o upropašćenim generacijama i da, čuvenim sitnim prosvetarskim guzicama i finim ženama psiholozima koje nam bogalje decu direktno iz nadležnog ministarstva.
Skraćeno rečeno, hejtovala sam najstrašnije, inspirisana tehnološkim i ekonomskim rezultatima našeg naprednog prosvetiteljstva.
I opet džabe.


Scena 3.

Sretnem svoju prijateljicu, neetabliranu mladu glumicu, često gladnu, ali disciplinovanu i voljnu i da uči i da zaradi, u sred kafane, u sred intervjua koji radim za časopis. I na licinom mestu počnem da je nagovaram da krene sa mnom u DOB na "Školu filma za maturante". Master plan je da ona izigrava retardiranu maturantkinju koja ne mož da mrdne nigde bez mame, a da ja izigravam domino mamu koja ne pušta dete nigde samo. I uđemo, pokupimo informacije i izađemo.
Nah, bio je njen odmah glavom. Ako misliš da ćeš naučiti išta konkretno, grdno se varaš. To je samo šarena laža za klince, bila je mudra.
Ali meni đavo nije dao mira.


Scena 4.

Tribinska sala DOBa.
Ja kasnim, ali kasne i oni dobrano.
Organizacija teži nuli.
Sala ipak puna.
Ipak maturantima.
Sedam konspirativno u poslednji red i gledam da se utopim sa enterijerom.



 photo propaodan1_zpsaf58b077.jpg


U gornjem domu 3 mlade ćurke, koje će sledećih sat i po popunjavati pauze sa kikikikiki smehutanjem. Par palih sa Marsa, mladi wannabe glumac koji je seo do mene i negde na pola prezentacije zaspao i vrlo tiho zahrkao. Oko mene pet minuta po početku prezentacije isukani su telefoni i počelo je besomučno dopisivanje i provere na FBu. Ali to mi je koristilo, mogla sam neometano da proveravam koliko ima sati.

Napred, Đole i Bole, eksperti.

"Bole" je harizmatičan (ne i za jedinu tetku u publici), a Đole više dođe kao Bekolino uspavanka. I eksperti počeše o tome kako su juče ceo dan sedeli kao grčki filozofi tražeći pravi pristup kako da održe ovo predavanje. (Vidim spektakularno su uspeli jer video snimci nisu bili spremni do pred sam kraj. Predavanje nije spremljeno, ne postoji koncept, ne postoji pravac. Ali ok, baba hejterka ćuti i dalje. Ćuti i nada se.)

Onda su se setili da priupitaju publiku koliko njih namerava da upiše FDU.
(Traljava žetva, od toga dva komada žele da idu na kameru.)

Onda Đole poče priču kako u Njujorku ima škola gde se za tri godine uči i da glumiš i da režiraš, da pišeš scenario, radiš kameru i zvuk, montažu, produkciju i postprodukciju. Ali to je Amerika, ah... Ovde kod nas se samo jedna stvar uči 4 + 1 godinu. (Da, mi smo filmska sila, pa to sve studiozno radimo praveći legende.)

Pa je išao deo o inspiraciji i ljubavi.
(Babu hejterku godinama najviše inspiriše uplatnica za struju, pa infostan, poreska prijava i mesečna nabavka u Idei... Ah da, i original patike na koje se moja ćerka navukla pre par godina.)

I potom su krenula pitanja. To jest pitanje.
Onaj što je pao sa Marsa se raspitivao o statiranju u TV emisijama. I posle njega tišina.
To je bio odlučujući trenutak da uzmem po ono zbog čega sam i došla. Ili sam se barem tako nadala.

-Izvinite. Da li možete da mi kažete nešto više o snimanju za Tjub. Da li postoje neke sitne finte, tips and tricks ovog zanata? U današnje vreme ljudi se izdržavaju praveći klipove i to poprilično amaterskom opremom. (Ha, nit mi treba bogatstvo za tehniku, nit mi treba da potrošim silne godine svog života učeći neprimenljive budalaštine...)
-Zašto? (malo se narogušio)
-Zato što ne želim da snimak izgleda traljavo i bedno.
-Da li si ti ikada videla traljave snimke na Tjubu.
-Jesam, najviše srpske.

Ovo mu nije prijalo. Te je počeo da objašnjava da ovo predavanje nije vezano za tehnički deo (a za koji jeste?). Internet je druga vrsta medija i oni ga koriste za bla, bla, bla. U prevodu, odbij. Tajne ne otkrivamo konkurenciji. I ta konkurencija (koja će da vas satre za godinu dve) za nas ne postoji.

Ima taj lep dečiji način. Ako zatvorim oči kad je strašno, bauk automatski nestaje.
Ali je dečiji.
Kad otvorim svi papirni računi i dalje postoje.   



LM, pošto ovaj tekst kucam već jedno poduže vreme videću da nastavim sutra, ili možda prekosutra. Pa da eventualno prepakujem u jedan post kasnije, jer izgleda rogobatno.

Ima naravoučenije, kako da nema?
No nema se više vremena.









Tuesday, February 26, 2013

Fin čovek sa kerom


Ručak.
Ona melje.
Standard... i tek u jednom momentu hvatam škripeću reč.

-... i taj glupi pedofil...
-Čekaj sunce, ne možeš da nazivaš ljude tako. To stvarno nije u redu.
-Ma kad ti kažem, lik je pravi pedofil!
-Dobro... Na osnovu čega to tvrdiš?
-Pa ti mene uopšte ne slušaš. Juče sam ga srela na putu ka stanici. Uvek šeta kera, kao fin komšija. I ja njemu u prolazu "Dobar dan", a on meni "Hej, pa kada ćemo na taj kapućino?".

Tikvica mi se upravo zaglavila u grlu.

-Zvao te na kapućino? Mislim, zvao te, a zna da si maloletna? Štaviše, svestan je toga da može meni otac da bude?
- A je l' znaš šta je bilo sa S.?
-Sa mojom kraljicom od Sabe?
-Njoj je prišao i nudio joj da je odvede gore u zgradu, u njegov stan. Ova naravno - pobegla. Od tada čim ga vidi beži skroz okolo.

Dramska pauza.
Tikvica stoji.

-Čekaj, je l' ti to sve ozbiljno?
-Ozbiljno.
-Je l' to ozbiljno/ozbiljno? Nemoj da se desi da ga sretnem i polomim mu obe ruke i obe noge... na tri mesta svaku, a ono ispadne ipak fin komšija.
-Ne, nego ga ti pusti da nas sve siluje pošto misli da smo kurve.
-Ok. Neka igre počnu.
-Šta polomićeš ga?, mega ozareni osmeh na njenom licu.
-Ne. To je amaterski. Uteraću mu strah u kosti... na vrlo ljubazan način. Za početak.

Deca se čuvaju.





Friday, February 15, 2013

Un Carino Nuevo




Mislim da nema smisla.
I mislim da si bezobrazan.

Sada si to našao da izvodiš.
Sada dok sam polomljena, dok ne mogu da sastavim po tri sata rada, a moram. I sada kada posao navaljuje sa svih strana.
Misliš da bih pare i potrošila za takvu budalaštinu kao što je sahrana? Ma alo, neću za svoju da dam ni cvancika, a ne za tvoju.

I valjda sam bila jasna kad god neko počne da pljuje mučenog Saturna za ono što treba da naplate od svog nesposobnog i retardiranog Merkura.
Izgurala sam prvi krug kada je legao na moj Mesec, izgurala one dve i po godine najavnog perioda, guram kako mi aplikaciono stiže Rahu na Veneru, i guraću kada je sledeće godine demonski aspekt ponovo zvizne. I izguraću sve do kraja.
Ali me to tvoje izvođenje ič ne zanima.

I sve je budalaština do budalaštine. Pa valjda ja znam najbolje koje zmijsko ulje ne radi, a reklamira se na sva zvona. I znam za sve redom vodice, nutricionističke alkalne budalaštine i znam biodinamiku.
I kada kažem koja je koncentracija u Ringerovom laktatu onda to i mislim, a ne mislim na muda od labuda i kvazimetafizičkokosmičke filozofije novog doba koje izvode frustrirane babetine i muškarci nesposobni za iole pristojniji posao u životu. I ne mogu da verujem da si toliko glup, ne glup nego retardiran, da nasedaš na te debile.

Glup si kao žena koja čita zdravstvene savete u Blicu.
Glup si do neba.
Do Neba.

I svega mi je dosta.
Naći ću i novog oca.
I brata.
I sina.
I muža.


I otići ću na kraj sveta kod Turčina koji mi obećava kadaife i alve i baklave.
To ćemo da izbacimo.
Pojačaćemo njegove Silat treninge i preživljavanja na Tajlandu.
I boleće me briga za sve vas škorpionski nastrojene.

I neću više očima da vidim nijednu mušku škorpiju.
Pogotovo ne one od dva metra.
Pogotovo ne tebe.


me voy a regalar
otra oportunidad
un amor eterno
sin horarios
ni pretextos





Znam, predstava se igra do kraja.
I svi su u frci zbog onih koji napuštaju scenu.
I kada neko umre ljudi u stvari plaču za sobom, zbog svog straha.
Ne znaju šta je na onoj strani.
I ako si baš zapeo, a ti idi.

Ali mislim da si bezobrazan i neodgovoran što iza tebe ostaje jedna slomljena žena koja te izistinski voli i jedno dvogodišnje dete koje neće dobiti priliku da nauči istu stvar.

I ako niko od njih ne sme to da ti kaže, ja smem.

Decenijama ranije bili su mi čudni ti šaivisti. To su neke sekte koje igraju po grobljima, imitiraju Šivu, stvoritelja i uništitelja.

Sada mi ništa više nije strano.
Ali mrzim grobljanske igranke u sred zime.
I nije fora da raspalim salsu u sred blata i u promrzloj gomili.

Evo, ako treba potući ćemo se.
Udri slobodno, a ja ću da proverim koliko sam naučila samo u proteklih par meseci mlateći se jednom istom takvom nedokazanom dvometarskom škorpijom.
Bolje je da se umlatimo kao deca, nego da se blamiram na sred sahrane.
I bolje da zazvoni u ušima i tebi i meni nego da slušam nju kako plače.

I sigurno je bolje da te odvalim od batina i istom prilikom prosvetlim, nego...


Ako ne ozdraviš pronaći ću novog brata.
Svega mi.







Monday, February 11, 2013

Dedukcija i neposredno intuitivno razumevanje



..To je za Dekarta bila osnova učenja.
Ovo sada ni na šta ne liči.







Saturday, February 9, 2013

Prosta lunarna godina crne iliti vodene zmije


Ta Yu 14 (promenljive 4, 5 i 6) prelazi u 5 Hsu

I nemam vremena.
Jeste, još uvek me boli, pogotovo noću, ali valja i zaraditi.
To ne može da čeka.

Zmaj je bio... pa gromovit.
Susret dva zmaja u toku pomračenja se i desio, samo sam ja bila glupa.
Lepo je pisalo vrlo jasno "u toku pomračenja", a ne u toku punog Meseca.

Drame i serije nek se sada ispisuju, ali ja trenutno nemam vremena da gledam.

I čuvam svu snagu.
Sa zmijom mora pažljivo.. od sutra.