Postoje ti dani kada je svetlost lomljiva
I postoje lica koja su osvetljena iznutra
I čista, kristalna poezija u šumi
I određeno osećanje
... kada ostanem bez misli
Ovo je moja svetla dvorana
Krov je sada drugačiji
I raste novi život
…spokojno, u tišini.
Mesto gde sam jutrima uvežbavala ving čun
sada je zlatno polje…
No comments:
Post a Comment