Kako sam ušla sačekalo me je ovo...

Lepo.

Da li da vadim onaj moj kineski poluatomatik, da li da spašavam klinca ili da proletim kroz vrata?
A treba da igramo.
I počeli smo.

The Art of Krump

Agresivnija verzija hiphopa.

Filozofska verzija hiphopa.

I poznato lice... iz prošlog života.

A pošto smo dobro iznabadali parket i izazvali vibracije koje će se dalje preneti, te izazvati naknadne udare u Nepalu ušli smo u koncentraciju... pred borbu.

To nije samo ples, igra.

To jeste borba.
Oslobađanje.
I da, egzibicionizam.
Ovde smo se ubeđivali.
I on je bio u pravu.
Ne sme da ima povratnu reakciju,
pogotovo ne iz ogledala.
I živo me je zanimalo šta će sada da se desi...
I počeo je..

Kako ga dobro poznajem.
I šta sad da pomislim?
Prpa, kao i zimus kada sam ga prvi put videla.
Ovo je generalno muški stil.
Potrebna je i snaga i stav.
I deluje moćno.
Primalno je prava reč.
A onda se okrenuo i kao - ti.
-Šta, bre, ja?
-To.
-...Aha.
I ovde se desio kratki spoj međ sinapsama. Trebalo je da igram, ali meni je u glavi bilo da odalamim malog u glavu, ako treba pomerim se desno, njega nogom, pa onda levo da preuzmem nju kao taoca (taman je stajala u idealnom pravcu) i povučem se ka glavnim vratima.
Ovakvo razmišljanje je uzrokovalo blok u kukovima i traljavu igru.
Ali ima vremena za vežbanje.
Odlična je to stvar.
Treba puno da učim.
No comments:
Post a Comment