Shamrock diaries 4 – climbing up on Solsbury Hill

We talked about influences yesterday, he said. We talked about it for one hour. And this morning I found some of you didn’t listen. Maybe you never will. How to be selective, it’s so simple.

Did you experience it? Have you ever experienced it?

The moment you open your eyes, sneak out of bed trying not to wake that person you love so much, the person you held in your arms all night. And you go down the stairs and to the kitchen, raise your hand to take a cup from a shelf and sense the scent of person you love on your shoulder. And for a second you breathe through that person.

You don’t want to spray that scent from you with alcohol, do you? You don’t want to clean yourself from that particular influence.

There are influences we don’t want to get rid of…


Listening to him, I felt sad for a moment. The story he just told was made for others.

He has lunar kala sarpa yoga in his chart, this November Scorpio. He’s life is dedicated to the teaching. He has nothing, hotel rooms 300 days of the year, airports... He’ll be in Sydney the day after tomorrow, and in Atlanta few days later.

He has nothing, yet he’s got everything. Moral integrity and discipline. The flame and the strength.

Does this story makes him sad from time to time, I wondered.


But in our break time I found Logan sitting on the top of the stage stairs.
Hey Logan, did you know that on this precise date you slaughtered us?
Really? I was afraid someone would remember how we conquered you.
How could we ever forget? The famous Kosovo battle? You must be kidding…



And word by word Logan and I started to play Kosovo battle behind the empty stage. I was Lazar, and she was Murat, but than I played Miloš, and she had to be Bayazit. Situation got complicated when I tried to be Celtic unit. And we pulled out our imaginary swords and started to wave and fight with them… Until madame Olga passed and looked at us.

-Nastavite samo. Baš se lepo zabavljate… Kao deca, she said deadly serious.

Can you see now? We just love Turks... and our lost battles.

Half an hour later Logan thought us how to read informations from zero point field and how to work in holograms. Turkish women are the best, wise man said.

And she is better than the best, I thought.


And again we started our long session. This time we had to work, to incorporate all details we’ve learnt as the whole.

Climbing up on Solsbury Hill
I could see the city light
Wind was blowing, time stood still
Eagle flew out of the night

Surprisingly, it seemed like the play. I just played like a child. Enjoying my movements, hearing, listening, absorbing the atmosphere, transforming the waves.

He was something to observe
Came in close, I heard a voice
Standing stretching every nerve
I had to listen had no choice

You are in sadhana now, I heard his voice from behind. Is this what you wanted? Is this what you didn’t want, but you were forced to? Could this be your dharma?

How many things you gave up to be here today?
How many calls you had to cancel?
How many people have to wait for you to finish this task?
What did you give up?


I did not believe the information
Just had to trust imagination
My heart was going boom boom, boom
Son, he said, grab your things, I’ve come to take you home.



To keeping silence I resigned
My friends would think I was a nut
Turning water into wine
Open doors would soon be shut


My mind was silent, I couldn’t answer even if I wanted. But thinking about it now, I didn’t give up a thing. Maybe I did, but I can’t remember what it was.

Mili knew I’ll be home at night, so she wasn’t afraid. She didn’t miss me. No one did.


So I went from day to day
Though my life was in a rut
till I thought of what I’d say
Which connection I should cut


Now you’re going to have lunch break, he said silently. Please, respect if some of you would like to remain silent. If that other person don’t want to talk just be quiet.

I was the one among the firsts to walk out. I needed peace badly and I had this master plan to find me an ugly table far from women. And I’ve managed to do it. Five minutes later the biggest Bosnian bear joined me, he just sat next to me. I had my blackberries from the box, he was quiet, birds were tweeting and God, this was sadhana…

Yes, women quarreled, I could hear Jung, Nietche, here and now, indigo child labels all around, energy transformation, karmic baggage, and so on, and so on… But my berries were excellent, bear haven’t spoke a word, and the birds were… ah.


I was feeling part of the scenery
I walked right out of the machinery
My heart was going boom boom boom
Hey, he said, grab your things, I’ve come to take you home.
Yeah back home


I turned on my phone just to see how much more minutes of pure pleasure I have left, but there was a missed call. God, I couldn’t believe my eyes. Big G called me. Hey, he called me, me - worm me, me – piece of nothing me.

Big G is scientific master class, he made corrections to Hawking’s theories. He’s the best brain for physics and electrotechniques in this part of world, maybe even further. But the thing I appreciate the most is that he is a humble man.

And he called me.

With mouth full of berries I looked at display thinking should I call him back, or shouldn’t I call him back?
I should.
But, should I call him before I overload myself with food or should I call him after?…
Maybe I should wait for parrots the sing Boltzmann’s constant in the right key and than I call him back?


When illusion spin her net
I’m never where I want to be
And liberty she pirouette
When I think that I am free


Than another man came. He sat in front of us and had his lunch. He almost finished when Igor passed, told him something and he started to shout. I found out his name and I was interested.

-Tražili su vas. Izgleda da niste uzeli svoju identifikaciju za danas… Niste se prijavili, I’ve tried to be polite.

And to my surprise he started to throw the curses and thunders all around.

-Jesi videla ovo danas? Jesi čula? Kako je par puta udarila sila u zgradu?

Yeah, yeah, it’s just my tiger. I’ve parked him badly on the other side, so he’s a bit nervous.

- Da, i?
-Čula si ga kako sam kaže „Stop breaking the building!“?

It was a joke. Doctor was kidding.

-Zgrada je prepuna negativne energije, loša karma, ružna magija, he came close to me.

I’ve opened my eyes dramaticaly and tried to shut my mouth beucause berries started to pour out.

-Sve bih ja to mogao da očistim, sve. Čistio sam teške energije godinama, to je moj poziv.

Damn me, shaman! I knew some day I’ll meet the real one. Should I kneel? Or... should I kneel before I call Big G or after?
...But my stupid female tongue kept conversation alive.

-Mislite da je to „to“? Nije Vam palo na pamet da se šteluju talasi? Da rezoniramo s vremena na vreme... Ipak nas ima dosta...
-Ma kakve tvoje rezonance!?, he educated me.


Watched by empty silhouettes
Who close their eyes, but still can see
No one taught them etiquette
I will show another me


And Igor came again with Zoran, who offered himself immediately for one session of black magic removement. Shaman (Pljevlja area) opened his “sport Billy” bag and took out his gloves. But those weren’t appropriate. Then he took another pair. Those seems like the gloves trolleybus drivers have. Big, robust, impregnated with rubber. Yes, Zorans magic was strong. I’m sure it’s because he’s gastroenterologist. They carry that deep black magic all the time… from inside.

Should I eat my berries while the ritual lasts?
Oh, you stupid woman, you’ll never learn the magnificence of this moment, I thought.

Dinner and the show, that’s what I’ve got.

And it was Vidovdan, I played the battle already. I watched doctor leaving again wondering where he’s going. He’s the best healer in the western world at the moment. I talked with Big G over the phone convincing him I won’t be able to show at the meeting, I couldn’t be at two places at once, could I?... At the moment… And I saw this new improved technique of black magic removement. What else can stupid woman wish?

Few moments of silence?
Another box of berries?

Shaman left sending thunderbolts all around and Zoran walked him out. I turned to Igor.

-Reci mi, molim te, ti si bio prošle godine u Atini. Je l’ istina da je doktor podigao dete iz invalidskih kolica?
-Jao, he raised his hands. Kad bih ti pričao ne bi mi verovala. U tom trenutku počeo sam da verujem u one biblijske priče...
-Da jeste, to je ta ružna energija. Što dete ne odvedoše u Pljevlja?
-Ma pusti, sunce. Pusti ti njega.
-Ali zašto je uopšte dolazio? Platio je put, smeštaj, predavanja da šta... da nauči nešto novo ili da paradira sa svojim glupostima?
-Pa pusti…
- Juče su nas samo pet sati učili kako da držimo ramena i ruke da bi izbegli okoštavanja jednog dana, samo to znanje vredi. Danima slušam da nam nije potrebno ništa, ama baš ništa, i on vadi svoje rukavice, zvončiće, bubnjeve, šamanske gaće i podgaće... Da bi šta? Napravio predstavu?
-...Dobro, šta sam ti rekao?
-Rekao si mi pusti, sunce, pusti ga.
-Pa pusti.

Biggest Bosnian bear turned to me and finally opened his mouth.

-Reci mi, koja svara ti sada radi i koji element ti je aktivan?
-Radi mi Ida i aktivna je voda, I just said it... Kako?... Kako ste znali?, I was shocked.
-Kako si ti znala?, he smiled.
-Zatvorim oči i očitam, to je sve. Čak ni ne čitam, samo vidim u trenutku.
-E tako sam i ja video kad sam seo pored tebe, he stud up and left.

Today is the day of seeing things, I thought. But it turned out to be freak show after all.


-Pokaži mi svoju magiju, Zoran said theatrically when he saw me walking back. Video sam jutros da i ti imaš rukavice.
-More, ako mi se ne smakneš sa puta k ladies room pokazaću ti ceo Šaolin manastir… Pozdrav sa Henan planina, I replied.


By the end of the day I had my book signed. I had to tell doctor my friend had his burek on doctors book… twice. But than… he was so amused that he gave me statement for my magazine.

And by the end of the same day I found where doctor had his meals. It was a small flat in Novi Beograd with a small child in it.

He made him walk, for the first time in his miserable little paralyzed life.

“You will recognize them by their deeds…”
And that was the only magic I really needed.


Today I don’t need a replacement
I’ll tell them what the smile on my face meant
My heart was going boom boom boom
Hey, I said, you can keep my things,
they’ve come to take me home…


Going back home I remembered the Lady and Big G, sitting somewhere, talking about new ways of energy transformations, amplifiers and all those things I crave to hear about.

But I couldn’t be in two places at the same time, could I, I thought.

Until I saw my two favorite female monkeys…



-Šta to radite, pobogu?! Hoćete da vas dam u cirkus?
-Vežbamo za nindža ratnike!, doviknule su mi, kao i uvek same sebi dovoljne.

A meni se mozak vratio na Serbian operational mode i to u momentu kada sam bacila svoj ranac negde u kraj igrališta i počela da se igram sa njima.

Hoću i ja da vežbam kao nindža ratnik.
Way back home...




Objavio yzse u 14. jul 2009 10:20:00 | 5 komentara

Kako mogu doci do Vaseg licnog maila? Pozz!
Objavio jekamala u 16. jul 2009 1:56:38

evo ti jedan inbecilni komentar, ispod tvog inbecilnog bloga, da ne knjaviš okolo kako te ne vole
Objavio Anoniman (Neregistrovan) u 16. jul 2009 8:13:17

Sasuke girl, evo ti jedan pismeni komentar. Vracacu se na ovo brdo jos. Ali kad te zamislim bradatu i raspustene kose ko Milosa Zutica... :))
Objavio Omu u 16. jul 2009 10:46:49

Ej bre, ovolika gomila rasklapajucih stolova za masazu!!! Ovo je izgleda neki veliki pičvajz u pitanju. Ajde priznaj, sta radite, gde to radite, kome to radite, i kakve su ribe koje to rade?
Objavio JEBATOR u 16. jul 2009 12:05:32

Jekamala,
Možeš pod uslovom da mi ne persiraš :)
Pošalji mi privatnu poruku (imaš opciju sa desne strane kada se uloguješ u svoj nalog) i ukratko objasni šta te muči. Nije nikakav problem, poslaću ti, samo što ne bih da ostavljam adresu tek tako na blogu.

Anonimni,
Moj iMbecilni blog zahvaljuje na tvom iNbecilnom komentaru. Takođe, izražavam zahvalnost i na glagolskom obliku "knjaviti" koji mi je poslužio kao inspiracija da već jednom napišem taj članak o funkcionalnoj nepismenosti u Srba (ne smemo istom prilikom zaboraviti ni vrhunske momente "trebam", "trebaš", "povraćaj duga, kusura, itd"..., kao ni sve uobičajeniju upotrebu glagola u njihovom infinitivnom obliku, o interpunkciji ni ne pomišljam, trajalo bi).
I nije čak ni u tome problem, jer sam upravo shvatila da meni zapravo nije dozvoljeno da budem sarkastična... čak ni povremeno. Neko se odmah oseti prozvanim. Eto Anonimni, i ne razmišljajući o tebi lupila sam nešto i napravila grešku.
Trenutno sevaju varnice na sve strane, ali ja stvarno nemam želju da učestvujem u raspravama "prve" i "druge" blogerske Srbije... Nisam inspirisana... I ne želim da se vezujem.

Ali Anonimni... drago mi je što me voliš ;)

Omu,
dobila sam zvaničnu zabranu da pričam priču. Osniva se istraživački centar i dok se sve ne zaštiti ne smem da trtljam baš to o talasnim prenosima... Ali mi nije zabranjeno da pričam šamanskomedicinske bajčice, štono i nameravam da počnem.
Što se kose tiče, duga kosa - kratka pamet, kratka kosa - još kraća pamet... (nikad ništa od mene).
Ne bi mi pomoglo ni da Žutić vaskrsne... :)

Arso,
stolovi su fenomenalno udobni, najbolji koje sam isrobala do sada. Taj tip košta 290 rahmetli evara i ima 16 kg, ali valja.
Priznajem
1. mašemo (detaljna priča o ovoj vrsti lečenja u avgustovskom broju Astrologosa)
2. po ordinacijama ili kućama
3. bolesnm i radoznalim ljudima
4. ne bi ti te ribe. Od svih njih, kad odbiješ one sa brkovima i bradama, ostanu naporne i vizuelno potpuno neinteresantne jedinke.
Gnoti seauton, sam si rekao, nema tu leba :)
Objavio yzse u 17. jul 2009 14:40:05

Shamrock diaries 3 – wish you were here

At first glance he was a bit raw, but then on the second...

We paired to work our first exercises together and he didn’t seem to know how to get his palms in proper position. It’s like caressing the child and I’ve tried to explain it to him in the simplest way I could. But then he told me he never caressed a child. His wife died gaving birth to their child. They both did... Long time ago.



And madame Olga was there. I watched over her as I promised and she managed. After on she asked me why do I do it, and I’ve explained to her she’s got lovely name. That was enough for me.

D was there too. One look and she recognised and run to me. D is a witch like me. The same man educated us. Drilled us, to be precise. For almost 12 years. And all it took was just one minute for us to remember and feel how much we both miss him.

But life goes on.

At lunch time I’ve made another big mistake. I sat with those women.
Sremice.

Big, big mistake...

Between typical Serbian girl, or even woman, who is fast, raw and stupid, and typical Serbian educated woman who is fast, raw and stupid there are no differences. They both have strong ego, voice that sounds like a beaten trumpet, no manners and no patience what so ever.

But who am I to judge?

-Lepo sam hteo da te vodim na riblju čorbu. I nisi htela, da bi ručala na miru... bez pritiska, he laughed when they left.

I saw doctor leaving and I though he’s going to Mihajlovac to have a decent lunch, but that was a mistake too.

Than another session began.



You distinct yourself as a healer by listening. Your ability to listen, to hear, is the only talent you really have. And you don’t need anything else, he said.

Nothing.

Nothing at all.

And if you’re convinced you’re doing it with your hands, you’re wrong again. You’re doing it with your...

That night I slept for just few hours and in the morning I found the lights on again. Mili’s afraid to sleep in the dark lately. She says something walks around me during the night. She can’t see it, but she feels it’s big and heavy. It’s just my tiger watching over me from that side of luxon wall, sending thunderbolts just to remind me he’s here, I made joke wich wasn’t convincing.

However, she was sleeping when I left.

My teaching assistant paired me with Slovenian guy, so Blaž and I tried to listen to each other.

I didn’t expect to see the fireworks but he reacted intensively. And for a second I felt fear he’s going to overreact. But ten minutes later he opened his big blue eyes and smiled. I knew I did it as I should.

Than it was my turn to lie down and let him do the healing.

So I did.




Objavio yzse u 10. jul 2009 15:13:07 | 2 komentara

Tigar... :)))
Da sad izvlacim Borhesa i sl. gl. iz knj... ne ide. Najbolje mi ide kad te samo citam... pardon, slusam :)
Objavio Omu u 10. jul 2009 22:13:00

Borhesa sam čitala pre samo dvadeset godina... Ma, pojma nemaš :P ... :)
Možda jednog dana ispričam priču o Durgi, polako... :)
Objavio yzse u 11. jul 2009 18:37:51

Shamrock diaries 2 – homunkulus

Napravio me je u jednoj carigradskoj kovačnici. Onako iz šale. Malo ovog, malo onog praha, bio mu je bitan pravi odnos antimona i cinabarita, jedino to.

A prvo što sam ugledala ispred sebe, zapravo ispred stakla retorte dok sam otvarala oči i lebdela u rastvoru, bila je purpurna kovačka zmija uvek prisutna kada se odvijao opus magnum. Gledale smo se onako kako su se gledale žena i zmija prvi put...

Zainteresovano.

Nosio me je u nedrima najčešće. Ponekad, u opasnim situacijama pokušavala sam sama da pronađem sigurnije mesto unutar njega, ali nisam uspevala. Plašile su me mračne ulice, pune očiju. Njega nisu, on je još od Mongolije, još dok je pratio Čamovog sina navikao na to.

Jednom me umalo nije izgubio na kocki.

To mu nisam oprostila. Ne kocku, već to što sam morala da mu sedim mirno na dlanu dok me neki sasvim nepoznat i zastrašujuć čovek gleda i upire svoj prljavi prst u mene.

A onda je ponovo krenuo na put, ovog puta ka severu.

Morao je da prepliva Dunav, nije bilo drugog načina. I to noću, zbog graničara.

Stavio me je u navoštenu torbicu i zavezao je za sebe kanapom. Rekao je da ne brinem. Ništa ne može da me razdvoji od njega.

Sa okolnih brda se čulo zavijanje vukova, a u daljini su gorele graničarske vatre... Ništa ne može da me razdvoji od njega, ponavljali smo zajedno.

Ništa osim strujnog toka, mislila sam dok me je vir nosio u dubine...


Kala je zavijao pod prozorom kao vuk negde oko tri kada sam se protegla da uzmem telefon i vidim koliko je sati. Bilo je teško vreme, zagušljivo. I dok sam ponovo tonula u besvest setila sam se zmije i kako je na neki čudan način, ni govorom, ni mislima, rekla moje ime. Moje pravo ime.

A ujutru su me tačno u sekundu probudili gromovi. Bilo je vreme da se ponovo sretnem sa Teofrastom.


Gurala me je. Baš onako, laktom. Nekih desetak minuta kasnije više nisam mogla da izdržim, dosta oštro i to bez okretanja podviknula sam na nju. Tek sekundu kasnije okrenula sam se i shvatila da je ona jedna umorna stara žena. I da i nju guraju.

Kojih pola sata kasnije stajala sam pred samim deskom i tu negde u toku spelovanja prezimena (yes, you’re right...džej, kej, ou, vi, ej, si) mozak mi se sponatno prebacio na English operational mode.


Theater was crowded, but I’ve managed to find a place by the end of the third line. And of course, few moments later another old lady stud in front of me and cried:

-Nije mi dobro, a sva mesta su zauzeta.
I knew it, I just knew it.
-Sedite vi na moje mesto, a ja idem gore…


So I went up. All the way up.
Finally I was in the last and highest line. Out of the crowd.

Which turned out to be mistake.
Huge one.

He saw me there.



Let’s get married, he said.
I’ll make you love me.
And you’ll have to wake up every morning looking at my face.
And few years later I’ll make your life so miserable so you’ll start hating me.
We’ll live together and we’ll hate each other so intense every single day till the end of our lives.

And when we die we’ll meet each other by the river bank.

Great game we played, we’ll laugh. Let’s do the same for next nine hundred times.

We’ll salute each other with one cup of water from the river of oblivion and throw ourselves into the see of everlasting.

…To meet again.


He’s a dangerous man, I thought.
And manipulative, too.
He’s the man of greatest strength.
And his power comes out of truth. He never lies, never.

But I didn’t come here to see the show, I needed results.


Who of you call God when you do your healing or any other job, he asked a question.
My hand raised automatically. And I was so certain that any second everyone else is going to do the same. It’s a common thing.

But my hand was the only one.

I knew you’re going to answer like that. I knew it before you even did it, he said. All heads turned and looked at me.

Why do you do that? You think you forgot God for a second?
Yes!, I shouted from the top and everyone heard me.

How can you forget God? Can God forget you?
No!, I shouted again.

So, why do you do it? To eliminate your fear. Fear about what?
You cover the music from your soul with plain fear, repeated ritual, so called protection.

Who do you protect from?


…Music from my soul, I thought waiting patiently in the exit line.



Will I be able to make the music in the next few days? Or am I going to waste my time struggling with my fears… But then I saw her in front of me. The same old lady I had quarrel with two hours ago. I had to tell her…

- Izvinite, molim vas. Bila sam jako nekulturna. Stvarno nisam smela onako da se brecnem na vas.

And suddenly she smiled and gave me her hand.

-Ništa, dušo, svi smo bili nervozni. Verovatno ćemo se viđati ovih dana, pa bolje da se upoznamo. Ja sam Olga… I užasno se plašim kako ću da prođem sve ono što nas čeka. Zamenjena su mi oba kuka, a i srce mi nešto nije u redu… Ne znam da li ću moći da izdržim sve to.

-Gospođo Olga, I smiled, ništa ne brinite. Ja ću da vodim računa o vama. Biću vam stalno iza leđa i za sve što treba dovoljno je da se okrenete i samo me pogledate.

And than I left.
And I’ve decided – Olga is going to be my hero for tomorrow. Watching over her I’ll watch over me in the right way.



The night was a bit cold and I didn’t have a slightest idea are buses working and what could happen to me. But I kept on going…




Objavio yzse u 8. jul 2009 14:47:45 | 3 komentara


Samo da kazem da se ovo dete proseta kroz ovaj tvoj muzej nadrealne umetnosti, pogleda sta ima i ode napolje da se igra u parku, to bar razume. :)
Objavio Omu u 8. jul 2009 15:38:01

Muzika iz filma 'Clockers' me je prosto oduševila, ali me podseti na Disneyjevsku pesmu... Tebi??? I PREVEDI MI OSTATAK TEKSTA NA SRPSKI JEZIK (ONO ŠTO JE NA ENGLESKOM)!!! Šta kažeš na sve to??? RECI MI, RECI MI!!!

O braći Kaufman saznaćeš na ovim linkovima:

http://en.wikipedia.org/wiki/Mikhail_Kaufman
http://en.wikipedia.org/wiki/Dziga_Vertov
http://en.wikipedia.org/wiki/Boris_Kaufman

O Flahertyju saznaćeš na ovom linku:

http://en.wikipedia.org/wiki/Robert_J._Flaherty

I na kraju, o Riefenstahl saznaćeš na ovom linku:

http://en.wikipedia.org/wiki/Leni_Riefenstahl


Šta kažeš na sve ovo??? RECI MI, RECI MI!!!!

I ovo se odnosi na moj najnoviji članak obeležen sa Specijal-360:

P.S. Šta kažete na ovaj članak??? ŠTA KAŽETE NA OVAJ ČLANAK??? ŽELIM VAŠE MIŠLJENJE O EPIZODI ’’ZEMLJE PITOMSTVA: SUPERZVEZDA’’ (2006 – 2007) POD IMENOM ’’VICUNA RAGES AGAIN!’’ + ČINJENICAMA O NJOJ, NOVOJ ANIMIRANOJ ADAPTACIJI KOMPJUTERSKE IGRE ’’SOLOMON’S KEY’’ KOJA STIŽE U SEPTEMBRU + KRATKOMETRAŽNOM ANIMIRANOM FILMU POLJSKOG ANIMATORA LECHA PIETRZAKA IZ 1955.GODINE, KAO I O SVIM LINKOVIMA KOJE SAM POSTAVIO, ALI PRVO MORATE NA NJIH KLIKNUTI!!!!!!!!! ŠTA KAŽETE NA RAZGLEDNICE IZ BAVARSKOG GRADA IGENSBACHA (DISTRIKT DEGENDORF, POKRAJINA BAVARSKA, NEMAČKA)?????????????????OBAVEZNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! OSTAVITE MI KOMENTAR – SMESTA!!! SVE MI TO URADITE DA LI JE TO JASNO???????!!!! Vaš zadatak je da ocenite članak o epizodi ’’Zemlje Pitomstva: Superzvezda’’ (2006 – 2007) pod imenom ’’Vicuna Rages Again!’’ + činjenicama o njoj, novoj animiranoj adaptaciji kompjuterske igre ’’Solomon’s Key’’ koja stiže u septembru + kratkometražnom animiranom filmu ’’Koliko je dugačka šuma?’’ (Jak Stocznie Jest Najdluzszym Lesie? – 1955) Lecha Pietrzaka, kao i o svim linkovima koje sam postavio, ali ih prvo morate na njih kliknuti!!!!!!!!!!!!! Hoćete li kupiti ovu knjigu o poljskoj kinematografiji?????????????????????????? OBAVEZNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Šta kažete???? ODGOVORITE MI ODMAH!!! ŽELIM DA REZULTATE VAŠE VIDIM SUTRA, A TO ĆETE VI ROK ODMAH DANAS OSTAVITI LEPO KOMENTAR NA OVAJ ČLANAK!!!!!!! U INTERESU MI JE SVE!!! ROK ODMAH DANAS!!!! DA LI JE SVE TO JASNO???????????????????????????????? SADA O SVEMU TOME PRODISKUTUJTE VI!!! OSTAVITE MI KOMENTAR!!! ROK ODMAH DANAS!!!!

P.S. Šta kažete na ovaj članak??? ŠTA KAŽETE NA OVAJ ČLANAK??? ŽELIM VAŠE MIŠLJENJE O EPIZODI ’’ZEMLJE PITOMSTVA: SUPERZVEZDA’’ (2006 – 2007) POD IMENOM ’’VICUNA RAGES AGAIN!’’ + ČINJENICAMA O NJOJ, NOVOJ ANIMIRANOJ ADAPTACIJI KOMPJUTERSKE IGRE ’’SOLOMON’S KEY’’ KOJA STIŽE U SEPTEMBRU + KRATKOMETRAŽNOM ANIMIRANOM FILMU POLJSKOG ANIMATORA LECHA PIETRZAKA IZ 1955.GODINE, KAO I O SVIM LINKOVIMA KOJE SAM POSTAVIO, ALI PRVO MORATE NA NJIH KLIKNUTI!!!!!!!!! ŠTA KAŽETE NA RAZGLEDNICE IZ BAVARSKOG GRADA IGENSBACHA (DISTRIKT DEGENDORF, POKRAJINA BAVARSKA, NEMAČKA)?????????????????OBAVEZNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! OSTAVITE MI KOMENTAR – SMESTA!!! SVE MI TO URADITE DA LI JE TO JASNO???????!!!! Vaš zadatak je da ocenite članak o epizodi ’’Zemlje Pitomstva: Superzvezda’’ (2006 – 2007) pod imenom ’’Vicuna Rages Again!’’ + činjenicama o njoj, novoj animiranoj adaptaciji kompjuterske igre ’’Solomon’s Key’’ koja stiže u septembru + kratkometražnom animiranom filmu ’’Koliko je dugačka šuma?’’ (Jak Stocznie Jest Najdluzszym Lesie? – 1955) Lecha Pietrzaka, kao i o svim linkovima koje sam postavio, ali ih prvo morate na njih kliknuti!!!!!!!!!!!!! Hoćete li kupiti ovu knjigu o poljskoj kinematografiji?????????????????????????? OBAVEZNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Šta kažete???? ODGOVORITE MI ODMAH!!! ŽELIM DA REZULTATE VAŠE VIDIM SUTRA, A TO ĆETE VI ROK ODMAH DANAS OSTAVITI LEPO KOMENTAR NA OVAJ ČLANAK!!!!!!! U INTERESU MI JE SVE!!! ROK ODMAH DANAS!!!! DA LI JE SVE TO JASNO???????????????????????????????? SADA O SVEMU TOME PRODISKUTUJTE VI!!! OSTAVITE MI KOMENTAR!!! ROK ODMAH DANAS!!!!

P.S. Šta kažete na ovaj članak??? ŠTA KAŽETE NA OVAJ ČLANAK??? ŽELIM VAŠE MIŠLJENJE O EPIZODI ’’ZEMLJE PITOMSTVA: SUPERZVEZDA’’ (2006 – 2007) POD IMENOM ’’VICUNA RAGES AGAIN!’’ + ČINJENICAMA O NJOJ, NOVOJ ANIMIRANOJ ADAPTACIJI KOMPJUTERSKE IGRE ’’SOLOMON’S KEY’’ KOJA STIŽE U SEPTEMBRU + KRATKOMETRAŽNOM ANIMIRANOM FILMU POLJSKOG ANIMATORA LECHA PIETRZAKA IZ 1955.GODINE, KAO I O SVIM LINKOVIMA KOJE SAM POSTAVIO, ALI PRVO MORATE NA NJIH KLIKNUTI!!!!!!!!! ŠTA KAŽETE NA RAZGLEDNICE IZ BAVARSKOG GRADA IGENSBACHA (DISTRIKT DEGENDORF, POKRAJINA BAVARSKA, NEMAČKA)?????????????????OBAVEZNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! OSTAVITE MI KOMENTAR – SMESTA!!! SVE MI TO URADITE DA LI JE TO JASNO???????!!!! Vaš zadatak je da ocenite članak o epizodi ’’Zemlje Pitomstva: Superzvezda’’ (2006 – 2007) pod imenom ’’Vicuna Rages Again!’’ + činjenicama o njoj, novoj animiranoj adaptaciji kompjuterske igre ’’Solomon’s Key’’ koja stiže u septembru + kratkometražnom animiranom filmu ’’Koliko je dugačka šuma?’’ (Jak Stocznie Jest Najdluzszym Lesie? – 1955) Lecha Pietrzaka, kao i o svim linkovima koje sam postavio, ali ih prvo morate na njih kliknuti!!!!!!!!!!!!! Hoćete li kupiti ovu knjigu o poljskoj kinematografiji?????????????????????????? OBAVEZNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Šta kažete???? ODGOVORITE MI ODMAH!!! ŽELIM DA REZULTATE VAŠE VIDIM SUTRA, A TO ĆETE VI ROK ODMAH DANAS OSTAVITI LEPO KOMENTAR NA OVAJ ČLANAK!!!!!!! U INTERESU MI JE SVE!!! ROK ODMAH DANAS!!!! DA LI JE SVE TO JASNO???????????????????????????????? SADA O SVEMU TOME PRODISKUTUJTE VI!!! OSTAVITE MI KOMENTAR!!! ROK ODMAH DANAS!!!!

OSTAVI MI KOMENTAR!!!!!!!!!!!!!!!!!!! BRZO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! ODMAH!!!!!!!!!!!!!!!!!! OSTAVI MI KOMENTARE NA MOJ NAJNOVIJI ČLANAK OBELEŽEN SA SPECIJAL-360!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! MOLIM TE, URADI MI TO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! PLAKAĆU!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! POBESNEĆU ZBILJA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! OSTAVI MI KOMENTARE
NA MOJ NAJNOVIJI ČLANAK OBELEŽEN SA SPECIJAL-360!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

ILI U PROTIVNOM ZBILJA PLAČEM!!!!!!!!!!!!!!!!! :((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((( !!!!!

Hvala ti na komentaru!!!!!!!!!!!!!!

Upućujem te na sajt: vuk91.mojblog.rs

Pozdravlja te puno tvoj
VUK

Objavio Vuk91 u 8. jul 2009 20:43:25

GrOmu... sad smo počeli i da se vređamo :o
Ne nadrealne (nadrealna mi toliko ide na živce da je ne preporučujem ni kao laksativ), alegorijske (bre).
Vidiš da se ubih kopirajući stil Bazila Valentina... i ti tako.
Važno mi je da si razumeo, to i jeste bio cilj. Još par takvih postova i konačno počinjem konkretnu priču, a fantazije nameravam da preselim na ono drugo mesto... A i čekam da se koleginica vrati sa volontiranja na Univerzijadi pa da počnemo sa kečerskim fazonima. :)

Vuče... jao :)
Mislila da ti napišeš nešto o tome. Imam želju već godinama da napišem priču o Flaertiju i Rifenštalovoj, ali nikako. A i ne bi bila razumljiva ljudima koji ne znaju istoriju dokumentarnog filma... Ali ti bi možda bio idealan izvor i za to :)
I molim te... nemoj da plačeš... i to zbog komentara ;)
Objavio yzse u 9. jul 2009 16:20:46

Shamrock diaries 1 – istraživanje terena

Mladi Crnogorac je bio više nego uslužan kada sam se usred gromova pojavila na tom zapuštenom mestu. Mala, ali dobro uvežbana uloga nesnalažljive i naivne žene koja je godinama odlično služila prilikom susreta sa saobraćajnom policijom sada se potpuno isplatila.

Pokazao mi je sve. Sve hodnike, sale, skrivene prolaze. Otvorio je tavanski izlaz samo da vidim kako izgleda i sa te strane.

A bilo mi je važno. To je mesto gde ću provesti par dana, gde ću živeti, jesti, razgovarati, raditi.

Našla sam i par prijatelja. Nekoliko parova.



I trag divljine.



I dok su se ispisivali mejlovi sa „poštovani gospodine G...“ i vraćali sa „poštovana gospođo...“ um mi je radio sa stravičnim ubrzanjima.

Trebalo je da spojim šamanku sa jednog kraja planete i inženjera sa drugog, i to pre no što se ona vrati na svoj deo sveta.

Morala sam da ga nasmejem u svakoj petoj rečenici mejla, da ga zainteresujem. I nisam znala da li ću uspeti.

Nisam čak ni imala pojma da li će sve to biti bitno. Merenja se završavaju, podaci se obrađuju na dva velika univerziteta. Objavljivanje rezultata se očekuje za par meseci.

Ali, bila sam sigurna da se merenja nisu radila u onim talasnim opsezima u kojima je trebalo.


A onda sam samo pogledala kroz prorez na južnoj strani.



Svideo mi se oblik prozora, način na koji svetlost ulazi, ne znam, nešto...



I počela sam da sanjam neki drugi život, onaj koji mi je izmakao.

Dva nivoa, beli zidovi, kuhinja u provansalskom stilu, zid prekriven knjigama, dva zida, tri... Izolovan atelje sa radionicom, Milina soba u boji svetle lavande, Telemanova muzika, veliki kafe sto u salonu čudnog oblika sa iscrtanom kartom severnog zvezdanog neba. Svetao nameštaj, nenametljiv.

Prazna velika soba obložena ogledalima samo da igramo u njoj...


Ćud je ženska smješna rabota, vrtelo mi se po glavi dok sam pakovala svoje gromove i izlazila sa tog mesta.

Nisam ni slutila da ću par nedelja kasnije zaigrati u baš velikoj sobi obloženoj ogledalima.


Objavio yzse u 6. jul 2009 16:10:19 | 3 komentara


zanimljivo. i zaista, jako lepo, taj pogled
Objavio Anoniman (Neregistrovan) u 6. jul 2009 17:33:55

Nešto su mi ove cigle sumnjive. Ne liče na naše cigle.
Objavio Jebator u 7. jul 2009 0:23:34

A, hvala :)
Arso, samo ti proučavaj cigle :)
U pitanju je zgrada stare Šećerane, Radnička 3. Verovatno najbolje mesto koje možeš da pokažeš Agati kada je jednom dovedeš. Dok ona istražuje ti lepo sedi i popij piće. I nemoj da gledaš ka papagajima, dosta su osetljivi... Lako se prepadaju :)
Objavio yzse u 7. jul 2009 12:51:58

Planetarni modni diktat

(tekst objavljen 13.juna 2007.)

Za ovu godinu moda diktira povratak crne boje, međutim ovaj trend će biti kratkog daha, pošto je u pitanju samo uticaj Jupitera...
Sećate li se mode tamo negde od sredine osamdesetih pa sve do kraja devedesetih? Sve je bilo crno. Prosto niste ni mogli da se zamislite u nekoj drugoj boji osim crne. A sada? Crno zamara, teško je i depresivno. Planeta koja je toliko uticala na sveopštu pomamu za crninom bio je Neptun, varalica i opsenar na svom dugom putovanju kroz zodijački znak Jarca. Tih godina mogli ste da pratite čuveni italijanski festival San Remo i da ne vidite niti jednog izvođača obučenog u neku drugu boju. Prosto se podrazumevalo i prosto bi bila smešna pojava u bilo čemu osim crnog.
Da bi situacija bila još ¨crnja¨ krajem osamdesetih kraj Neptuna su se našli i Saturn i Uran. Kožne jakne i odeća od novih materjala. Jupiter u Raku u opoziciji sa ovim planetama naterao nas je da se oblačimo i previše glamurozno u uobičajenim aktivnostima ili čak kućnim uslovima. Generalno, baš je bilo crno.
No, na sreću moda se menja...

Stvar duha i godina

Da li ste se ikada zapitali šta je to moda i zašto se menja tako kako se menja? Da li ponekad zgroženo gledate stare fotografije i pitate se ¨Šta mi bi da se obučem/očešljam/našminkam tako?¨?
Moda je način na koji se ponašamo, i pored naravno odeće, u modu spada i sve ostalo, dizajn, umetnost, način na koji komuniciramo ili se ophodimo prema okolini, jednom rečju sve. I doživljaj mode direktno zavisi od starosti, to jest od psihološke zrelosti osobe. Mada, kao i uvek postoje izuzeci koji potvrđuju pravilo, uobičajeno je da sa godinama sazrevamo. I umesto stalno promenljivih modnih tokova pronalazimo svoj stil. Za očekivati je da jedna tinejdžerka preteruje u svemu, pa i u šminkanju, promenama boje kose i izazovnoj garderobi. Devojka u prvoj ili drugoj mladosti već zna šta joj stoji i pristoji, pa se od nje sa pravom očekuje da na posao dođe poslovno odevena, dok erotske komade odeće ostavlja za izlaske ili godišnji odmor. Dama u srednjim godinama usredsređena je na praktičnost i univerzalnost svoje garderobe, birajući klasične komade.
Naravno da je u našoj natalnoj karti pokazan i način na koji biramo odeću i prateće detalje, boje koje volimo i ne volimo, kao i celokupna slika koju pružamo, međutim hteli to ili ne što smo mlađi podložniji smo uticajima planetarnih tranzita.

Od ¨sporijih¨ planeta, Neptun kao opsesija i zanesenost diktira petnaestogodišnje trendove. Ne znamo zašto, ali znamo da nas baš to nešto jako privlači i nismo sposobni da se odupremo. Baš kao što je dugo komandovao sveopštom depresijom i crnilom u znaku Jarca, tako nas u znaku Vodolije vuče da istovremeno budemo i zvanični i opušteni, jedna ¨opštenarodna¨ varijanta, šareni i okićeni neophodnim tehnološkim gedžetima.
Uran je preokret. Setite se kako je tokom Uranovog prolaska kroz znak Jarca grad Sijetl, to jest njegova radnička predgrađa, (zapadna obala SAD-a) diktirao sveopštu ¨grandž¨ pomamu. Uranske boje u Saturnovom sedištu postale su isprane varijante sivog i plavog, i svi su se praktično trudili da izgledaju što siromašnije. Svi ukrasi i modni detalji kao da su zauvek bili proterani iz naše svesti. Bila je to vladavina minimalizma. A onda, odjednom, ulaskom ove planete u Vodoliju postali smo svesni da postoje i boje i dezeni. Pred tranzit kroz znak Riba Uran nas je ¨osvestio¨ i podsetio da postoje i ženske tašne, a ne samo rančevi, kao i broševi, ogrlice i gliter šminka. Opsednuti smo ¨ženstvenim¨ bojama i krojevima, sedefastim i bisernim nijansama ružičastog, plavog ili zelenog... I čini nam se kao da nikada nećemo prestati da volimo baš te boje.

Saturn kao ¨brža¨ planeta barata ograničenjima. Dok je u zodijačkom znaku Lava moderne su, na primer, velike tašne, okovi, boje starog zlata. Od jeseni ulaskom u znak Device probudiće nam želju za zemljanim tonovima (boje pšenice, duvana, cimeta...) i prirodnim materjalima (grubo tkana sirova svila, lan, pamuk...). A tašne će se sasvim sigurno ¨smanjiti¨ i osloboditi preteranih detalja.

Što se Jupitera tiče, tu je situacija malo komplikovanija. S obzirom da moda uvek zbrzava, treba obratiti paznju na tranzit Jupitera godinu dana unapred. Dakle, ako je sada Jupiter smešten u svoje sedište, znak Strelca, ovogodišnja moda biće u stilu zodijačkog znaka Jarca. Posle prošlogodišnjeg orjentalnog uticaja, sada možemo da očekujemo damske varijante, mirne i tamne boje (siva, crna i sve zagasite nijanse boja), pristojne i pomalo stroge krojeve.
Od sledeće godine možemo da očekujemo povratak ¨opuštene¨ i sportske varijante oblačenja, a ulaskom Jupitera u znak Vodolije (znači ispred znaka Riba) možemo sigurno da tvrdimo da se u modu vraća romantika i lepršavost, u srebrnim i ljubičastim tonovima.

Budući modni trendovi

I da pogledamo šta nas očekuje u budućnosti. U leto 2010. desiće se konjunkcija Jupitera i Urana na krajnjim stepenima znaka Riba. To je savršen pokazatelj da ćemo se uniformisati na neki način. Od proleća 2011., kada tranzitni Uran uđe u znak Ovna pitaćemo se kako smo uopšte i mogli da živimo bez uniformisanosti.
Međutim, s obzirom da i Neptun u isto vreme ulazi u znak Riba, najverovatnije je da će ova uniformisanost biti ¨sveštenički¨ stil. Želja za pravdom i uopšte, redom, koju će nam diktirati Saturn iz Vage, na modnu scenu doneće neku vrstu stilizovane sudijske toge.
Tranzitni Jupiter pred Blizancima pojačavaće utisak globalne povezanosti pa će i taj ¨sveštenički¨ stil biti kombinacija velikih svetskih religija. Možemo da pretpostavimo da će to biti neka varijanta dugačkog sakoa ili kaputa strogog kroja i visoke kragne. Otprilike, neka verzija mode iz filmske triologije ¨Matriks¨ gde je glavni junak stilski uspela kombinacija monaha i ratnika. Ili, još inspirativnije – moda japanskih manga stripova, gde su junaci obučeni kao šamani i vitezovi novog doba.

¨T¨ kvadrat (Saturn u opziciji sa Uranom, i Pluton u kvadratu sa ove dve planete) u kardinalnim znacima Ovna, Vage i Jarca doneće potpuno drugu vrstu energije od one koju osećamo sada. Želju za vladavinom zakona i transformacijom postojećeg ustrojstva poslovnog sveta, i sa druge strane, fantastično brz napredak po pitanju novih tehnologija.
Zato uživajte u ženstvenim haljinama, karnerićima i romantičnom nakitu, do god još možete. Jer moda ide dalje...

The Thunder - Perfect Mind

Prvi svemir sam ostavila u garaži i to dok sam lakirala police.

Samo sam pomislila na foton. Tek tako, palo mi je na pamet. Zasvetlelo je i sledećih sedam sekundi gledala sam početnu transmutaciju helijuma i vodonika.

A onda sam ga pustila da se širi dalje.

Sledeći sam ostavila ispred muzeja. Zapravo, bacili smo ga sa krova i kako je udario o podlogu tako se rasprsnuo i dobio na ubrzanju.
Ne znam zašto, ali taj ima nešto posebno.

Treći smo Mili i ja stvorile zajedno po njenoj želji. Taj je specijalno i samo za nju izveo svih deset vrsta Platonovih kretanja pre no što se skotrljao niz bulevar pravo ka Gazeli. I tu negde, u nekom udubljenju nastavio je da se širi.

Onda sam prestala.


Big G kaže da je vrlo teško, ne nemoguće, ali zaista vrlo teško shvatiti tu vrstu kretanja. Kao kada bih zamislila prodor hiperboličkog paraboloida kroz ravan. Kuda ide? Kako se diferenciraju jednačine? Na šta se svodi?

Jedino što možeš jeste da meriš vreme tokom prodora i da na osnovu toga rekonstruišeš oblik. Ali, koje vreme? To je suštinski problem. I nije pitanje da li se, već kako se u tom slučaju deformiše vreme?

A u stvari Rimanova geometrija je jedina nesporna u celoj priči i to baš zbog svoje multidimenzionalnosti. Ona euklidska važi samo na ekstremno malim prostorima. Zanemarljivim.


I Big G kaže....
Ali koliko, kako?
I zašto?


Od momenta, od onog trenutka kada je eksplodirala sijalica sa sve kuglom ispred mene znala sam da se trenutak približava. I znala sam da...

Dešavalo se to i ranije, kada sam bila dete poprilično često, ali sada je to bio znak.

Zato sam počela da učim, da se disciplinujem, da spremam i telo i um.

Svako jutro balansirala sam na gredi gore u šumi i pretrčavala brvna. Vežbala satima usporene pokrete, fokus, ravnotežu. Da ne zgazim divlje jagode, da ne uplašim gavrana ili vevericu... Kljukala se svim varijantama B vitamina, kombinovala... Molila se.

I počela sam da shvatam...

Durga mora da ima i oružje i tigra. A ovo je bio tigar.


I ako pomislim da je tamo negde, koliko parseka je daleko? A šta ako se dešava preklapanje?

Da li je u pitanju fazni pomeraj? Mora da jeste.
A onda sa druge strane talas u evanescent modu nema fazni pomeraj. I šta sada?

I samo pomislim da u tom paralelnom svetu...

Ne, Big G tvrdi da gravitoni zapravo ni ne postoje, da je sve to samo projekcija slabe elektromagnetne sile. I ako sam do sada bila ubeđena da postoje četiri glavne sile u svemiru, od čega slaba i jaka nuklearna mogu da se smatraju i elektromagnetnom pod određenim uslovima, odavno je vreme da to mišljenje promenim.

I ako ti talasi premaše drugu kosmičku brzinu tada se logično dešava tuneliranje. Prodor kroz dimenzije.

Ne, neću da verujem, hoću da mi pokažeš, pomislila sam.

I pokazao mi je.



Objavio yzse u 30. jun 2009 20:51:08 | 4 komentara




Interesantno!
Objavio Morticia u 2. jul 2009 22:17:20

Razjasniću, čim me se okane ovaj "krmeći" grip... Ako me se okane :)
Objavio yzse u 4. jul 2009 9:58:24

Hvala Ti za Tvoj komentar na mom blogu,shvatio sam da ne treba ni kao ilustrativne primere pominjem stvari koje nisu u direktnoj vezi sa temom jer to može usmeriti diskusiju u potpuno neočekivanom pravcu.Pošto nemam iskustva sa blogovima Tvoj komentar mi je pomogao.Može sve da se reši i normalnim ljudskim razgovorom i savetom.
Objavio julijanimperator u 8. jul 2009 1:58:03

Sve je u redu. Tvoje je bilo da pokušaš, moje je bilo da odbranim... sopstveno prezime.
I ti bi uradio isto na mom mestu. Zar ne? :)
Objavio yzse u 8. jul 2009 14:58:22

Jonizujuća plazma

…She's slippy
your're sliding down
she'll be there
when you hit the ground

U stvari, konačno sam shvatila šta ja to želim.

I vrlo je prosto... crna majica Mileta Kitića. Spreda ima s leve strane (bliže srcu normalno) ispisano sitnim zlatnim slovima “Mile Kitić”, a preko celih leđa (opet zlatnom bojom) nacrtana je kruna i ispod nje piše “kralj”.

Johnny take a dive
with your sister in the rain
let her talk about the things
you can't explain
to touch is to heal
to hurt is to steal
if you want to kiss the sky
better learn how to kneel

...on your knees boy!


Istina majica mi je velika, ali ionako nameravam samo da spavam u njoj.
…Da sanjam Mileta.


She's the wave
she turns the tide
she sees the man inside the child


Te stoga otvaram tender.
I to potpuno transparentan.
Majica mora biti moja.
Kraljevstvo za konja, pardon za san.


We move through miracle days
spirit moves in mysterious ways
she woves with it
she woves with it
lift my days and light up my nights


Ovo ispod?
Ah…Mile peva, a ja igram na koncertu.

Uobičajena stvar…



Objavio yzse u 18. jun 2009 18:15:39 | 3 komentara


Mile Kitic peva hitic. :D
Objavio Lanna u 18. jun 2009 20:57:06

Jaci nego ikad!
Objavio C.N. (Neregistrovan) u 18. jun 2009 21:27:19

Lanči?
A nisi htela da idemo na koncert. I nisi htela da se pojavimo u skraćenim majicama i šljokicama, i da igramo na Plavu ciganku i Kraljicu trotoara?
Nisi, a?
I sad ti je žao. I ako, i treba.
Sledeći put idem sama. Pa ti plači... :)
Objavio yzse u 19. jun 2009 15:37:26