Pages

Tuesday, May 13, 2014

Normala šminka normalne žene (koja se uobičajeno nenormalno šminka), zimska varijanta 2.


Detaljna priča o mojoj šminki, opštoj situaciji u mojoj kući, o "može mi se" i "na pamet mi ne pada" stavovima, kao i tome kako se bazno šminkam (tečni puder, korektor, puder u prahu, kontur rumenilo, rumenilo i gliter) može da se pročita u tekstu Normala šminka normalne žene (koja se uobičajeno nenormalno šminka), zimska varijanta 1.

Ovde sledi samo daleko šturiji nastavak pošto leto stiže, a za njim i letnji stil.

I naravno usputna konstatacija da na ovom blogu ima da se čita i čita ihahaj interesantnih priča, suludih ideja i svačega još, ali da eto ovakvi netipični, a popularni postovi dovode posetioce.
Ženska lepota je čudo...

Elem, ja mogu da se zakunem da sam imala fotografije sopstvenih očiju za ovu varijantu, ali ih nema ni na telefonu, ni u fajlu u kompu. I biće da sam ih prebrisala u žaru "nebitno je" i tek se sada setila da su mi potrebne, ali nema veze - snaći ćete se. Princip je isti.


Braon (kineska) olovka je korišćena za iscrtavanje obrva. Zatim je ispod nje korišćena svetlo roze Rapsodi senka (duo senka, ali je korišćena samo svetlija).

Ispod oka je išla ova Avon olovka za obrve sivkasta, a iznad kapka spoljnom ivicom je išla Dejvis (kineska) svetlo plava.

Na donji kapak je išla bela prah senka Lady Anne sa kuglicom, ALI... Ide veliko "ali", nemojte se prevariti i direktno je nanositi, jer može da bukvalno eksplodira svuda oko oka, pa da sledećih 15 minuta provedete u diskretnom brisanju srebrnastog praha sa pola lica. Bolja opcija je staviti malo na četkicu, pa ako se prospe neka se i prospe (po stolici, stolu, farmerkama...)

I sredinom oka (ne mogu da verujem koliko je to matoro), tamno ljubičasta senka, ali vrlo tanko namazana tako da ispadne rozikasta Carlo di Roma. E te senke su se nekada, u ona zlatna vremena, prodavale po radnjama sa jeftinim stvarima, a sada ih ni za lek nema.

Posle egipatskog stila "senkanja" na gornju olovku je išao tirkizni ajlajner i to ovaj što je najpopularniji u gradu već deceniju.


Na donje trepavice je išla maskara 4X mislim da je Golden Rose, posle sam je bacila, mada je bila valjana baš za te donje, jer donje trepavice i treba da su diskretne, a ne kao da sam stigla iz crtanog filma.
Za gornje su išla dva sloja Kost long (za dužinu) maskare, a posle toga 2 sloja ove Rapsodi (i ta je otišla u večnost, pošto sam je iscedila do kraja).



I to otprilike izgleda ovako, samo što je u ovoj varijanti umesto sive senke ispod oka išla ta Dejvis svetlo plava, a iznad je išla isto Dejvis srednje zelena.


I ovoj verziji senke su obe bile Carlo di Roma sedef šampanjac nijansa i ta ljubičasta. Čuvam ih dok se ponovo ne pojave.


Sa nanetim gliter ajlajnerom to izgleda ovako, s tim da je u ovoj varijanti stavljen i ispod oka, ali samo sa spoljne strane, a ne celom dužinom.

Te na zelenoj olovci pojača zeleni efekat, a na plavoj (logično) plavi.


I kao velika završnica zimskog šminkanja moja slika bez trunke šminke, bogato nablaćena glinovitom maskom. Nešto mi dobacuju da ličim na Džordža Klunija, ali to mi je od oca...


I mislim da je sada idealno vreme za prebacivanje na letnju verziju šminkanja i sasvim drugi stil.




Sunday, May 11, 2014

I malo romantike


Uz još jedne sandale.
Nove srebrne sa kamenčićima.

Znam da sam alava, ali tako dobro idu u onim retkim danima dok odmaram od hiphopa.





Friday, May 9, 2014

Prvi put s ocem na jutrenje


-A što to slikaš?
-Zato što mi je dosadno. A i ova Štedionica izgleda kao grobnica na Enterprajsu...


-A ako slikaš mene hoću odmah da budem na Internetu?
-Sve što poželiš.


-Evo sad si celebrity.
-Neka, nemoj da sam. Vidi kako sam mator, da prosto ne poverujem.


-Ma ajde, ti si najbolji frajer svih vremena.
-Misliš?
-Ozbiljno.

Najozbiljnije.

Wednesday, May 7, 2014

Između čuda


Između dva slova Nuns.
U trenutku kada je čudesni mesec upravo istekao.
I kada se desilo par stvari.

I u protrčavanju i jurnjavi za zaradom.
I u jutrima kada me budi ta kombinacija basa, abrihtera i cincilatora.

Danas hiphopersko kondicioniranje.
Ko me pita...




Sunday, May 4, 2014

Uz nedeljni potop



-Znaš upravo sam shvatila da kad god pomislim na Leu Kiš istovremeno je u sopstvenom umu naparfemišem mirisom pileće supe.
-Pazi stvarno i ja... Biće da je to zato što su nam nosevi uronjeni u činije svake nedelje popodne, odgovara mi ona i pušta film.

Nisam ja kriva. Sasvim slučajno sam videla trejler, pokazala joj pošto voli epohu romantizma, a tek je volela one delove iz "Istorije bezmalo svačega" i posebno "Klavir" Džejn Kempion. I sama je insistirala, sama čačkala po piratskom zalivu i našla, i skinula.

I umesto Lee, uz konačno uključenu klimu, i posle supe ukrcavamo se na Bigl, iako znamo koliko je on mrzeo svog saputnika i sapatnika, i ja se maglovito prisećam da za desetak dana treba ili da vratim knjige u biblioteku ili da milioniti put produžim, a "Postanak vrsta" Nolitovo izdanje je eno tamo od zimus zavučeno na polici i čeka.

"Kad sam, kao prirodnjak, putovao na ratnoj lađi "Beagle" bio sam jako iznenađen izvesnim činjenicama u rasprostranjenju organskih bića koja žive u Južnoj Americi, i geološkim odnosima sadašnjih stanovnika prema nekadašnjim. Te činjenice, kao što će se videti u docnijim glavama ove knjige, činilo mi se da osvetljavaju postanak vrsta, tu tajnu nad tajnama, kao što je rekao jedan od naših najvećih filozofa. Kad sam se vratio kući, palo mi je na um 1837. da bi se možda nešto moglo razabrati. Posle pet godina rada dopustio sam sebi da umujem o tome predmetu, i izradio sam neke kratke beleške; ove sam 1844. proširio u skicu zakljuučaka, koji su mi se tada učinili verovatni: od tada pa do današnjega dana postojano sam radio na tome predmetu. Nadam se da će mi se oprostiti što ulazim u ove lične pojedinosti, pošto ih činim samo zato da bih pokazao da nisam prenagljeno dolazio do odluke..."

Kada sam ja, kao sitno dete početkom osamdesetih, putovala na ratnoj lađi Beagle, a to je moglo da bude petkom uveče, pošto su se tada emitovale serije, razmišljala sam dosta o postanku vrsta i htela da tako kad odrastem budem kao Darvin i da sklopim celog dinosaurusa i da sretnem kornjače koje će me nadživeti jedno stotinu godina i ganjam i upoređujem neke sitne papagaje.
Kako je svet bio ogroman, neistražen i uzbudljiv kada imaš sedam ili osam godina i živiš u podstanarskom podrumu pored ogromne deponije koja će poneti naziv Sunčana padina nekih dvadeset godina kasnije.
Ta deponija je bila ceo moj tadašnji svet.
Tu smo bili plemena domorodaca, probijali se kroz pustinje i prašume, razmenjivali znanja i po koje batine ako se na pozive iz kuća nismo na vreme odazvali.
Sve što sam želela bilo je da se ukrcam na Bigl.
Pa onda mogu i da umrem.

Dolaskom na Senjak i emitovanjem Galaktike stvari su se i kreacionistički i evolutivno izmenile pošto je petkom uveče emitovana Galaktika, a igralište je služilo kao matični brod, dok je okolni park izigravao nove planete, singularitete i sve što treba... (Osim u slučajevima kada je išao ciklus vestern filmova nedeljom popodne, pa iza onaj duži crtani, pa smo se tada prebacivali u uloge kauboja i indijanaca.)

-Ali Mili prase nemoj da ti pričam i igram svoj život daj da vidimo taj film...

I ona pušta.
I deset minuta kasnije okreće se i kaže:
-Pa taj Darvin i njegova ćerka su isti kao nas dve.



I nikada mi neće biti jasan nazovi problem između evolucionizma i kreacionizma, jer ne postoji.
Što duže i češće čitam Bibliju sve mi je jasnije kako su nas kultivisali humanoidi ili sinovi bogova ili ko god. Ali to ne rešava generalni problem postanja.
Time što se panspermija unutar univezuma smatra uobičajenom ne daje odgovor u vezi postanka, samo ga prebacuje na neko drugo mesto.

Ali neki Bigl ili neka Galaktika mora da me čekaju.
Da se ukrcam i da konačno pođem.


Saturday, May 3, 2014

Uz ratni raspored



Na spisku mi je i pravljenje tarta sa limun kremom, mada ima me privlače varijante i sa grejpfrutom ili mandarinama, a da je testo od badema. I ono najvažnije - šebekije.

Ove šebekije, inače marokanska poslastica me danima drže prikovanu za ekran. Alija mi se odmah svidela, podseća me na jednu moju tetku, a šebekije... ne mogu da ih se nagledam dovoljno.




A onda već kad sam tu da naučim kako se pravi prava pravcijata skroz prirodna nutela, jer ovom sirotinjskom više neću da hranim ono sitno čeljade.

Alija je fenomenalna.
A i njena baba mi se sviđa, što je valjana garancija.




Thursday, May 1, 2014

Majski uranci



E baš tako će da izgleda moj majski "provod".
Beskrajno kondicioniranje.
Lomatanje.
I smejanje, naravno.

Dok učim rastem.