Pages

Friday, November 19, 2010

Važniji meteorski pljuskovi

Kvadrantidi 01-03.02. Dan maksimuma 03.02.

Virginidi 01.03 - 10.05. Dan max. 03.04.

Liridi 15-25.04. d.m 22.04. roditeljska kometa 1861. I(Thatcher)

Eta-akvaridi 01-10.05. d.m. 05.05. rod. kometa Halley

Beta-tauridi 24.06.-06.07. d.m. 30.06. r.k. Encke

Delta-akvaridi 15.07.-25.08. d.m. 08.08.

Perseidi 01.-20.08. d.m. 12.08. r.k. Swift-Tuttle

Orionidi 02.10.-07.11 d.m. 21.10 r.k. Halley

Tauridi 01.10-25.11. d.m. 10.11. r.k. Encke

Leonidi 10.- 21.11. d.m. 17.11. r.k. Tempel-Tuttle

Andromedidi (Bielidi) 02.-22.11. r.k. Biela

Geminidi 05.-19.12. d.m. 13.12. r.k. Phaeton

Ursidi 17.- 26.12. d.m. 22.12. r.k. Tuttle


Stajala sam nekog skorog leta na jednom beogradskom brdu noćima, uporno pokušavajući da vidim Perseide, ali... ništa. Grad ima previše veštačkog svetla i zagađenja. Samo Mars tamo u daljini i Polarna zvezda.
A pričalo se da je u Bugarskoj bilo fantastično.

Blago braći Bugarima...


No, tražeći nešto "mrduljasto" da bih unela malo zabave u ovaj post naleteh i na ovo. Postovano je pre 4 dana i najavljuje meteorsku kišu iznad Srbije i Makedonije, sa sutrašnjim datumom kao danom maksimuma.

We'll see... nadam se Tauride.



Tuesday, November 16, 2010

Brojanice

Ono što je bitno za molitvu ili mantranje (za one koji ne znaju) je da se mantra ponavlja 108 puta. Može jednom dnevno, može 2, 3... do 7 ili 9 puta (ciklus od 108), pre i posle jela... Kako god hoćete, ali...

Jednom kada izaberete da mantrate određeni broj puta (1 ciklus od 108) u toku dana morate se pridržavati toga strogo sledećih 40 dana.
Da se ne bi prešli oko broja mantri koristićete brojanicu. Idu razne priče da brojanica mora da bude Rudra tipa, ali ne obična, nego ojačana (sa punjenjem od osiromašenog radijuma, samonavodećim zrncima i u tom smislu)... Medjutim, suština jeste u mantranju, ne u brojanici.
Mozete da brojite na šibice, na zrna pasulja, kikirikija, na dečije ili zečije uši, na šta god, do god ispunjavate normu od 108.

Zašto je to bitno? To - 108 pa puta 40, ili 108 po 3 puta dnevno, pa puta 40 dana?

Zato što je hiljadama i hiljadama godina ranije tokom razvoja spiritualnih praksi sasvim lepo utvrđeno da su to neki periodi potrebni da se proizvede promena navike.
Vreme koje odvojite u toku dana, pa ponovite minimalno 40 dana, vreme namenjeno tišini, fokusu i jasnoj nameri, na taj način i u tom samo fokusu namenjenom vremenskom intervalu, postaje deo osobe u procesu, formiraju se novi aksoni na sinapsama i um se reorjentiše.


Ali kakva je situacija danas i ovde?

Ono što se trenutno prodaje po pravoslavnim crkvama u Srbiji su najobičnije dekorativne džidže i zaista nemaju ama baš ništa blisko pravim brojanicama.

Ako se dobro sećam prvo su prodavali crvene (protiv uroka) što je u apsolutnoj suprotnosti sa hrišćanstvom. Tu gde ima ljubavi nema straha, tu gde je srce čisto kao ogledalo - nema uroka. Svaka misao usmerena ka takvom srcu se i ponaša kao odbljesak na površini ogledala. Lepa misao se pokaže kao lepa, ružna se vrati liku onog koji ju je uputio, a da samom ogledalu ne čini ništa.

Izgleda da smo negde na putu dugom više hiljada godina ipak zaboravili da je esencija hrišćanstva ipak ljubav.

Ah da, kasnije su se pojavile i crne narukvice (čitaj džidže) koje su odlično služile srbijanskim bajama da se pokažu kao produhovljeni paradirajući njima gde god je bilo zgodno... A zatim su se domišljato setili da proizvode i one sa srmom, tako da sada slobodno možete blještati svojom disko "brojanicom" u bilo kom noćnom klubu i zagarantovano ćete biti primećeni. (Disko brojanica je ultimativni must have...)

Zaista nemam ništa protiv te vrste izražavanja religioznih ubeđenja, mada me tu i tamo ubode sećanje na čoveka koji je isterao trgovce iz Hrama i koji je svoj život dao za Njegov, i koji se upinjao iz punih pluća, iz svake ćelije svog tela i duše, da dokaže da je za istinsko čudo potrebno samo toliko vere koliko je veliko jedno zrno slačice.

I mislim, u stvari sasvim sam sigurna, da u opisima njegovog života nigde nije stajalo da brojanica služi kao šamanska zaštita, niti kao modni detalj.
I isto toliko sam sigurna, da ako ikada zvirnete u Novi Zavet, da ćete u svakom jevanđelju pronaći uputstvo da treba da se molite za sebe, u sebi i kada ste sami, a ono makar u glavi.
Da nema paradiranja molitvom, ili još grđe brojanicom (a zarad mode).

Da situacija ne bi ostala na tom niskom nivou, već da bi pala još niže, skoro sam videla radnju u jednom čuvenom Bg hotelu koja prodaje te nazovi brojanice od poludragog i dragog kamenja sa, zamislite deco, i specijalnim verzijama kao zaštitom od crne magije.

O magiji, i crnoj i beloj, i roze sa zelenim zvezdicama, pisaću u nekom kasnijem i daleko ozbiljnijem tekstu, ali za sada - ovo sam shvatila kao opomenu Srpskoj pravoslavnoj crkvi sa jasnom porukom u obliku pitanja - Je l' radite vi svoj posao i znate li uopšte šta i kome propovedate?

No, da se vratim brojanicama...
Ima ih raznih i Jordan je poznat kao država u kojoj se mogu pronaći najlepše brojanice na celoj planeti. Zrnca su dovoljno sitna da ne bodu oči, a dovoljno velika da se lako manevriše prstima i pravljena su od ćilibara, bisera do najobičnijih kamenčića; ukrasni dodaci, obrada i dizajn su savršeni i sa merom što je najvažnije.

Sa druge strane, brojanice koje stižu iz Indije su najčešće baš Rudra tipa.
Rudra je ratnička ili agresivna varijanta Šive (ili vrhovnog božanstva). A brojanice su poveće, grubog zrna i tamno crvene boje. I sad... naravno da postoje tzv stručnjaci ovde koji će svakoj brojanici Rudra tipa pronaći neku zamerku (zrno nema metalne kapice, zrna nisu dovoljno gruba, zrna jesu previše gruba, zrna nisu "one" crvene boje, konac nije adekvatan i ostala idimidođimi "stručna" naklapanja), a sve u cilju da vam prodaju sopstvene brojanice ili one koje pravi njihov najbolji ortak, sestra ili ko god.
Manite se straha po pitanju toga. To sve NIJE BITNO.
Brojanica jeste samo i jedino pomagalo u procesu molitvi i ništa više.


Moje su inače bele i to budističke. I ne se uzbuđavam. Čovek koji ih je doneo sa Himalaja dobio ih je kao ekstra poklon za nekog kome će biti potrebne. On nije znao ni kome ih donosi, ni kada će se vlasnik tih brojanica pojaviti... sve do onog trenutka dok se nismo sreli pre par godina i ja sam onako baš bezveze prebacila priču i počela da fantaziram kako su mi potrebne brojanice, pošto mi je dete uništilo one moje priručne, koje sam sama sklepavala od ostataka majčinih ogrlica.
I to bele brojanice zato što mi je Šukra (Venera) vladar... Ali, avaj i Šiva mi je vladar duše, a nemam neku ideju kako da izmislim idealan dizajn koji će pomiriti ta dva atributa Boga.
Čovek mi je na to predao bele brojanice, ali napravljene od kosti (nisam smela ni da pitam od čijih kostiju su zrna pravljena, a ne smem to ni sada). Šiva je onaj koji igra po kostima, po grobljima. On je uništitelj i kreator.

Malo su veće no što sam želela, ali ako me je neko tamo negde na najvišim planinama osetio verovatno da zna i šta mi odgovara. I hvala na tome.
I hvala čoveku koji ih je doneo.
Jer uvek mora da nas ima troje u jednačini.

A od broja tri do 108 ima još da se ide zrno po zrno, kost po kost, život po život.




Saturday, November 13, 2010

Grofica od Henana i nadvojvotkinja Čukotke i Severnih zemalja

Sam mi je prišao.
Pritrčao čim me je ugledao.

Nije baš uigran, sam je to rekao. Trudi se ipak onom muškom upornošću.

Odnekud mi je poznat, ali nisam sigurna. Pogled na dole, on ne nosi patike kao ovdašnji momci. Pogled malo više, čudno i košulja na njemu nije baš uobičajena. Više bi odgovarala modi u Londonskom sitiju.
Pogled u njegovo lice, smeši se.
Opet na način na koji to ovde ne rade. Nekako naivno, previše otvoreno, oduševljeno.

I shvatam ko je. Okrećem glavu u stranu da me oči ne bi izdale.
Igramo.

Jedan od tri kraljevića.
Mi igramo.

Moj deda je prešao Albaniju uz njegovog pradedu. Govorio je da je bio sjajan čovek.
I mi smo se sreli.
Igramo.

Tamo kraj vrata stoji ih još nekoliko. Nisu naši, nisu ovi koje poznajem, sa kojima vežbam. Kasnije shvatiću da su pratnja.
To je... To nije moj način.

Ali igramo.
I sledeći tango.





Diskretno, ali vrlo otmeno se klanja i podiže mi ruku u jednom nežnom kavaljerskom pokretu.
Ne razmišljam, ne planiram, automatski izvodim savršeno otmeni poklon dvorske dame.

Njegove oči, bljesak, i trenutak oduševljenja prelazi preko njegovog lica.

Zatim se oprašta i odlazi.
Pratnja za njim.


Princ putuje inkognito.

Sunday, November 7, 2010

Gatar, bajalo i sofist

Diotimina priča

-Šta bi onda, zapitah, bio Erot? Smrtno stvorenje?
-Nipošto.
-Pa šta onda?
-Kao i ono pre, reče: sredina između smrtna i besmrtna.
-Šta dakle, Diotimo?
-Demon, i to veliki Sokrate, jer i sve demonsko leži u sredini između Boga i smrtnog stvorenja.
-A koju moć ono ima?
-Objašnjavati i donositi bogovima ono što dolazi od ljudi i ljudima ono što dolazi od bogova; od jednih molitve i žrtve, a od drugih naređenja i odgovore na žrtve. A kako se ono nalazi u sredini između jednih i drugih, ono ispunjava prostor između njih, tako da je vaseljena sama sa sobom povezana. Posredstvom njegovim širi se i sva veština proroka i sveštenika, i onih koji se bave bajanjem, i svakim gatanjem i čaranjem. A Bog se ne meša sa čovekom, nego preko ovoga vrši sav saobraćaj i razgovor bogova sa ljudima, i na javi i u snu. I ko se razumeva u takvim stvarima, to je demonski čovek; a ko se razumeva u kojim drugim stvarima, ili u umetnostima ili u zanatima, taj je prost covek. Ovih demona ima mnogo, i različnih, a jedan od njih je i Erot.
-Ko mu je otac, zapitah je ja, a ko mati?
-To je poduža priča, odgovori mi ona, ali ipak ću ti je kazati. Kad se naime rodila Afrodita, gostili su se bogovi, i među ostalima i Por sin Metidin (Por prvobitno znači put, a naročito u smislu puta i načina kojim se dolazi do obilja i moći. On je sin Metidin (Metida - pamet) jer se obilje i moć stiču pameću.). A kad su ručali, stiže da što naprosi, jer je bila gozba, i Penija (Penija - potreba, nemaština), i bila je na vratima. Pošto se napio nektara, - jer onda još nije bilo vina - uđe Por u baštu Divovu i onako pijan zaspi. A Peniji pade misao na pamet da zbog svog siromaštva zatrudni za Porom, pa legne pored njega i začne Erota. Zato je Erot postao i pratilac Afroditin i sluga njen, jer je začet na dan njenog rodjenja, i, u isti mah voli lepotu, jer je Afrodita lepa. Sin Pora i Penije, Erot ima ovakvu sudbinu:
Pre svega, on je vazda siromah, i daleko od toga da bude nežan i lep, kao što gomila misli, nego je tvrd, i suv, i bez obuće, i bez kuće; uvek leži na goloj zemlji i bez pokrivača, spava na vratima i putevima pod vedrim nebom, i u tome ima prirodu materinu, jer je vazda drugar potrebe.
S druge strane, kao otac njegov, zaseda onima koji su lepi i onima koji su dobri, hrabar je i drzak, iskusan lovac koji vazda snuje neke zamke, i željan razboritosti i dovitljiv, prijatelj mudrosti kroz ceo svoj život, iskusan gatar, i bajalo i sofist. I nije se rodio ni kao besmrtan ni kao smrtan, nego istoga dana čas cveta i živi, kad je u dobru, čas umire, ali ponovo oživi po prirodi očevoj. A što steče vazda rasteče, tako da Erot nije nikada ni siromašan ni bogat, a u sredini je između mudrosti i neznanja.
Tu stvar, naime, stoji ovako: niko od bogova ne traži mudrosti i ne žudi da mudar postane, jer je već to; a ni drugi ko ako je mudar - ne traži mudrosti. A opet ni prosti ne traže mudrosti i ne žude mudri da postanu. A baš to je teškoća u neznanju što se ona sama sebi čini dovoljna, mada nije ni lepa ni dobra, a ni razborita; zato ko ne misli da je potreban, taj i ne žudi ono o čemu misli da mu ne treba.


Platon
Gozba

Thursday, November 4, 2010

Ukradeni momenti

U celoj jesenjoj jurnjavi desile su se i stvarno važne stvari.
Mili je napravila svoje prve šnenokle.


Photobucket


Ja sam se skoncentrisala na osvajanje nove pijace, pošto me na senjačkoj i banjičkoj svi već znaju.


Photobucket


Mada su me i tu brzo upamtili.


Photobucket


Traljava godina,


Photobucket


premalo Sunca i previše vode.


Photobucket


Na ovoj tezgi sam zvezda. Svaki put kada se pojavim žena već zna koji red isprobavam.
Mora se priznati, tu sam metodična.


Photobucket


I trenutak kada uvek zažalim što nemam nekog mužjaka uz sebe... da mi tegli, normalno.


Photobucket


Za razliku od Mili, ja sam se igrala ječmenim brašnom. Napravi se standardni patišpanj od 5 jaja i ječmenog brašna u koji se doda domaći džem od krušaka i anis.
Kada je pečeno pospe se cimetom i vanilin šećerom.
I miriše jesenje božanstveno.


Photobucket


Postoji i verzija bez džema i začina, ali sa mlevenim bademima. To mi se čini još bolje, toliko bolje da smo sve smazali pre no što sam se uopšte setila da slikam.


Photobucket


Priznajem, lokal sam patriota.


Photobucket


Ulica Vojvode Putnika.


Photobucket


I vodi mrtvu trku sa ulicom Vase Pelagića.


Photobucket


Najstarija vrsta marketinga, dok se ja borim da spasim svet i galaksiju...


Photobucket


...time što ću pokušati da ukradem komadić čarobne svetlosti.


Photobucket


I samo što se nisam smandrljala sa drveta zbog toga.


Photobucket


A dok sam se tako dečije glupirala, kako kaže baba Mili, ona je napravila i svoje prve mafine. Čokoladu je nastrugala, pa se sve istopilo, a i nisu nešto narasli... No, što se mene tiče, bili su odlični.


Photobucket


Hrana je tako dobro mirisala da smo dobili nove interesente za našu narodnu kuhinju. Oko kazana su se toliko skupljali da sam počela da zatvaram prozor. Sada od ujutru, od oko 6 naleću i kljuckaju stakla.
A ispod prozora se naređaju ovi ne leteći...


Photobucket


Što se kazana tiče - domaći pekmez od šljiva. I ako mi iko zatraži eurokrem uz palačinke, mislim da ću... Ma, biću surova.
Pekmez je svetinja.


Photobucket


I tako... dok sam pokušavala da procenim da li važnije da pogledaš svet oko sebe izbliza


Photobucket


ili iz daljine,


Photobucket


neki naizgled nevažni trenuci postali su dijamantski dragoceni.