Pages

Thursday, May 30, 2013

Mantra srca - Prajna Paramita Hrydaya Sutra



Kada je Bodisatva Avalokitešvara
prebivao u dubokoj Prađna Paramita meditaciji
shvatio je da su svih pet Skanda prazne.

I tako je prevazišao sve bolesti i patnje.

O, Sariputra, Oblici se ne razlikuju od Praznine.
i Praznina se ne razlikuje od Oblika.
Oblik jeste Praznina i Praznina je Oblik;
isto važi i za Osećanja,
Precepciju, Volju i Svesnost.

Sariputra, Karakteristike
Praznine svih Darmi
su ne-podižuće, ne-nestajuće, ne-oskrnavljene,
ne-čiste, ne-povećavajuće, ne-smanjujuće.

Zato u Praznini nema Oblika,
nema Osećanja, Percepcija, Volje i Svesnosti.

Nema Oka, Uveta, Nosa, Jezika, Tela ili Uma;
nema Oblika, Zvuka, Mirisa, Ukusa, Dodira ili Misli;
Nema Stvarnosti Oka,
dok ne stignemo do ne-Prebivajuće Svesnosti.

Nema Neznanja i takođe nema Kraja Neznanju,
dok ne stignemo do ne-Starosti i Smrti i
nema Kraja Starosti i Smrti.

Isto tako, nema Istine u Patnji,
zbog Uzroka Patnje
zbog Prestanka Patnje, niti zbog Staze.

Nema Mudrosti, nema nikakvog Postignuća.

Zato što nema Ničeg da bi bilo Postignuto,
Bodisatva koji se oslanja na Prađna Paramitu nema
Ometanja u svom Umu.

Zato što nema Ometanja, on nema Strah.

I prolazi jako daleko iza Zamagljene Mašte.

I dostiže Krajnju Nirvanu.


Bude Prošlosti, Sadašnjosti i Budućnosti,
oslanjajući se na Prađna Paramitu
su dostigli Najviše Prosvetljenje.

Zbog toga je Prađna Paramita Velika Čudesna Mantra,
Mantra Osvetljenja, Najviša Mantra,
koja zaista može da Zaštiti od sve Patnje bez Greške.

Zato je On izgovorio Mantru Prađnaparamite,
rekavši

Otišlo
Otišlo
Otišlo daleko
Otišlo sve daleko na onu stranu
O Prosvetljenje!
Neka bude tako.




Gate
Gate
Paragate
Parasamgate
Bodi Svaha.








Saturday, May 25, 2013

Veliki brat



Ima ta slika iz januara 2010. sa svadbe malog brata.
Učim ga tango.

Malo pomračenje, ali gadno.
Jutros u 5:25 po Griniču.

Lagala sam.
Ne mogu da igram po sahranama.

Ne na ovoj.




Thursday, May 23, 2013

Rimljanka



Mama's je zatvoren na Cvetnom trgu, odavno već gledam pocepanu hartiju sa unutrašnje strane izloga.
Baćio je kao renoviran i osim što sada izgleda kao radnička menza iz posleratnog perioda ima i novo osoblje, koje se tačno uklapa u tu "baš me briga" mantru.

Silazim i skrećem ka Skcu.
Letnja boja kože, letnja šminka, odeća.
Ali nema oduševljenja.
Ne bacam zlatnu prašinu iza sebe.

Pomislim na njega i kako smo tu u kraju..
I kažem - ma dosta više, dosta mi je tog muškarca. I vreme je da efekti tadašnjeg pomračenja konačno nestanu.
Treba da preselim kancelariju bliže Slaviji.
Od juna sam tamo, efekti novog pomračenja.

Sve je ok, igram, treniram, radim, spavam, dišem.
Nema zlatnog praha.
Nešto se muškarci ponovo motaju i navaljuju sa svih strana, i baš mi ponekad dođe i da se zaljubim, ali me mrzi.
Bože, kako me mrzi.

Slušam Ninu Zili i onda prelazim ulicu ispod Beograđanke.
Ne ostavljam trag.
Mrzi me.






Monday, May 20, 2013

Za sada sanjamo



1 wireless mikrofon sa risiverom
(kasnije idealno dva)

bolja kamera
lošija kamera
još jedan smart za nju
manji stativ
veći stativ
da mi se preda aparat na nivou mog starog Kanona
reflektor komada 1 za početak
reflektor komada 2 za kasnije

jači komp samo za montiranje i prebacivanje
2 monitora za početak
(8 idealno da se pravimo važne)
eksterni hardovi za bekapovanje

I to bi bilo to
...za početak.







Friday, May 17, 2013

Wednesday, May 15, 2013

Umorna



Umorna od posla,
od ljudi,
od želja,
fantaziranja,
tripova,
tuđih.
Od raznih pristojnih konverzacija,
od ratovanja,
od dece,
od starijih,
od mojih,
od tuđih.
Od govora,
na bilo kom jeziku.

Preumorna za spavanje,
za sanjarenje,
za bilo šta.





Sunday, May 12, 2013

Predlog za nedeljno popodne uz mali ekran - najistinitiji reality show svih vremena



Neko je davno rekao da kada se um jednom proširi više nikada ne može da se vrati na svoju početnu meru.
I zato je danas idealan dan za rastezanje mozga.
I kapiranje dimenzija.

Čovek je uradio remek delo i postavio ga na YT.
Neki su pogledali.
Ostali... su ostali.

p.s. Imam neke primedbe na broj dimenzija, nekako mi Pitagorino poimanje više leži i veza koju je uspostavio između muzike, matematike i fizike, pa bih radije sve to svela na 7 + 1, ali ko kaže da nismo u pravu i on i ja?