-I zamisli samo kako si vezan i gledaš me ispred streljačkog voda...
I njemu se samo za delić milimetra pomeri mišić ispod oka, ali odmah uspostavi kontrolu i nastavi da diše.
-Ne, moraš to da imaš u svesti. I streljački vod, i nož i davljenje.
I on zna da je tako.
Jer tako smo napravljeni, sklopljeni, to nam je suština. Iz života u život.
I naš zagrljaj je i nežnost i borba i potreba.
I dok tonem u njegovim rukama zamišljam sve ono što je drugima strahotno i nepojmljivo. I vežbam se.
Uvek se vežbam za najgore.
A posle gledam kako on stari, pa umire. Pa se ponovo srećemo. I grlimo i borimo.
Iz života u život.
No comments:
Post a Comment