Pages

Thursday, October 31, 2013

Možda



Duša može biti ubijena mačem. (Josh. 10:32).


Moguće.
Ali samo ako se dovoljno vežba.
A i malo pažljivije čita Biblija i obrati pažnja na valjan prevod.

U originalu piše:

I Gospod predade Lahis u ruke Izrailju, i on ga uze sjutradan, i isječe sve oštrijem mačem, sve duše što bijahu u njemu, isto onako kako učini s Livnom.
(Knjiga Isusa Navina 10:32)

A to ipak nije isto.

Prvo: Josh nema u Bibliji, niti se brojka poklapa sa bilo kojim Jeremijom, Jezekiljem, Joilom, Jovom, Jestirom, Jezdrom, bilo kim na slovo J.
Drugo: Joshua se tradicionalno na srpski prevodi kao Isus, te je "originalno" ime Isusa Hrista Joshua ben Ravi.
Treće: Josh je Knjiga Isusa Navina koja u Bibliji ide odmah po Mojsijevom petoknjižju.
Četvrto: Ne piše to nego piše ono kasnije citirano.

I peto i najvažnije: Koliko neko treba da bude glup pa da ne proveri?

Ja znam da je za ego najteže kada te iseku sopstvenim oružjem.
Zato mi je to i omiljena disciplina.
Zato mi je Biblija i omiljena knjiga.
I redovno joj se vraćam.

I vrlo pažljivo je čitam.

Možda bi mač i mogao nekom da iseče dušu, pogotovo ako se taj neko ne razume u duh jezika i njegovu promenu sa vremenom, ali mozak u radnom stanju izgleda da može da poseče sve.



Wednesday, October 30, 2013

Nedelja


Samo obična šetnja




dok upijam poslednje sunčane dane.




I gledam realne jabuke na realnom drvetu.




I ulice u mom kraju




koje toliko volim.




Neke dobro poznate kuće




i dvorišta




gde gaje čudesa.




I ponovo kroz šumu




i pravo u magično svetlo.



Monday, October 28, 2013

Saturday, October 26, 2013

Kala Bhairava



Danas.
Svaka dijamantska sekunda.

Ne gubim vreme,
ne ubijam vreme,
dragoceno vreme,
jedino što imam.







Thursday, October 24, 2013

Vraćam se posle pomračenja



Za tih mesec dana pauze trebalo je odraditi i neke druge, a manje prijatne stvari.
I shvatila sam koliko je lakše mlatiti se i biti polomljen fizički, za razliku od psihološkog lomljenja.
Ali dete je prioritet.

Gledam sebe na snimku i sve mi se čini kao da je S. ovo snimao pre hiljadu godina, a ne proletos.
Nedostaju mi.






Tuesday, October 22, 2013

U ciganskim kartama




-Ne razumem kako. Znam sve spredove, ovde nešto nije u redu i što je najčudnije kod tebe se stalno ponavlja, a to je...
-Statistički nemoguće.
-Tačno tako.
-Otvara ti se slika  iz paralelnog svemira.
-Još samo da poverujem u to...
-Ok, ti onda nemoj da poveruješ u statistički nemoguću stvar i sve je sasvim u redu.







Sunday, October 20, 2013

Dok ja vamo tamo...


... nek ide nešto lepo.






Pošto sam dan posle slave u šumi, naravno.
(Uspeli smo da sabijemo goste na 1 dan.)




Što mi je ostavilo sasvim dovoljno vremena da razmišljam o mojim omiljenim temama, kao što su starenje i smrt.




I u povratku potamanim sitne kolače, pošto sam naravno preterala sa čokoladnom tortom sa ulupanom pavlakom i višnjama.


.

Ok, bajadere su standard, pa za njima kuglice sa orasima i susamom, pa kokos štangle pokrivene šećernim prelivom sa limunom, onda čokoladne kuglice sa rumom (tih mi nikad nije dosta)... Pa ide nešto jako interesantno, iako nisam pobornik te vrste kolača. Pravila ih je moja majka i unutra ude čokoladna bananica, a okolo je neka kombinacija sa ratlukom. Ukus je jako lep, unatoč očekivanjima. Pa engleski keks koji je kombinacija kornfleksa sa suvim grožđem i još koječim u matriksu od meda i šećera. Kao neka vrsta bonžite, samo što je bonžita beda i tuga za ovo bogatstvo ukusa (i plus bez glutena). Pa idu naše interni baba Sofijini kružići od keksa sa suvim voćem i komadićima žele bombona, pa sve uvijeno u čokoladu. (Sofija ni sanjala nije da ću masu njenih ideja, od kojih su neki majstorski recepti za slanu hranu, koristiti godinama kasnije. Gospođa Sofija je inače moja bivša i pokojna svekrva i ne dam joj da umre u sećanju njenog jedinog ženskog unučeta. Ženska linija i mitohondijski dnk mora da nastavi tok bez prekida). I na kraju rafaelo kugle, sa sve onim sferičnim unutra, pa fil i u filu lešnik. Sve po PS-u. To kuglanje tih sfera je trajalo, ali se i isplatilo.
U odnosu na kupovne ili poslastičarske komplete sitnih kolača ne može ni da se meri. Svaki komad ima svoj ukus, svaki čokoladni preliv je drugačiji. A ne ona fora jedem mleveni keks sa umešanim margarinom i sve poliveno rastvorom zvanim šećerna tabla. Ovde je svaka vrsta poezija.

Ovo je išlo na tri poslužavnika i sa tortom je ispalo sasvim sasvim ok.
Moj deo posla je odrađen.
U stvari deo dela mog slavskog posla.


Friday, October 18, 2013

Boswellia



Sutra mi je slava, pa se sve nešto razmišljam dok biram vrstu tamjana, a onda pronalazim...














Monday, October 14, 2013

Evaluacija



Prvo je trebalo izdvojiti frakciju namenjenu meni.




A onda se baciti na procenu.
Elem...




Ova BIO čokolada je sa mlekom, kako joj i ime kaže. I sasvim je ok... za mlečnu čokoladu. Mleko inače unuštava polifenole iz kakaoa, tako da onaj koji preporučuje mlečnu jer je kao zdrava lupeta teške gluposti.
Rekoh ova je sasvim ok za mlečnu, što ne znači da je poredim sa čokoladama na našem tržištu, a pogotovo ne sa onom kvazi čokoladom namenjenoj domaćoj sirotinji (koja i ne zna za bolje) pod imenom Milka.

Ova u sredini PREMIUM izgleda jako dobro na prvi pogled. U pitanju je polumlečna/polugorka čokolada punjena pastom gorke čokolade. E ta pasta je jedino što u njoj valja, ono ozgo i ozdo je čista uvreda, jer ima ukus braon margarina, imalina i kombinacija ostalih biljnih masnoća (u prevodu trovanje).

Peruđijanska crna sa pistaćima, sasvim desno mi je bila sumnjiva s obzirom da je firmu koja je pravi kupio Nestle, no pokazalo se da je pretpostavka u stvari greška. Peruđijanska crna je čista poezija, nešto što se konzumira uz operske arije i osećanje da još malo pa je ceo svet moj (uključujući i kilograme).
Zvirkanje po njihovom sajtu dovelo me je do neispunjene želje naše kuće, jer firma organizuje školu pravljenja čokolade u Rimu i Napulju, i to upravo ovih dana.
Takođe, zvirkanje po sajtu me je uverilo da će Italijani i dalje ostati jedan zatvoren sistem (koji tako gubi gomilu poslova) jer ne umeju da prevedu svoje prezentacije na engleski.

I na kraju...čokolada Primitivo. To je pakovano, pa pakovano... onako sirovo, surovo, domorodački, kao valjda da pokaže da je prirodno. Kao žensko volim picikato pakovanje sa sirovim, surovim (u prevodu realnim) unutra, a obično dobijem dronjavo pakovanje spolja sa plastikom unutra (mislila sam na čokoladu, ne na muškarce, mada se istovetna paralela da povući i s tim u vezi).
No, Primitivo pakovanje izgleda kao Konan Varvarin, unutra je dizajnirano kao Konan Varvarin i ima ukus kao...mmm... Konan Varvarin.
Konačno nešto dobro.

Uvidom u sajt firme (http://www.apicolturaprimitivo.it/prodotti_ciocc.html) shvatila sam staru italijansku boljku (kako da te nikako i nikada ne pronađu preko Neta nesrećnim izborom imena domena) i još stariju da ceo svet treba da zna italijanski, te je formular za poslovnu saradnju i organizovan u tom stilu. Neke porodične manufakture uvek će ostati samo to (male porodične manufakture), jer su vlasnici operisani od smisla za uvećanje posla, i ergo profita.
Ali njihova priča jeste interesantna. Osnivač je Romualdo Rossi koji je počeo proizvodnjom meda, a zatim proširio asortiman pažljivo odabranom i kvalitetnom čokoladom. Na pakovanju pozadi njegov sin Emiliano Rossi, poznatiji kao sinjore Primitivo pozdravlja i na engleskom i na italijanskom (što se na sajtu ne može pronaći). Lešnici su iz Pijemona, a sve je GMO free, mada može da sadrži proteine mleka. Sastav je vrlo pažljivo i znalački ispisan i jednog lepog dana nadam se da ću sarađivati i sa njima.

Toliko o proceni donete robe.
I da...
Hvala :)



Ceo komplet



Muškarac može da raspali,
da pruži impulsni vetar,
da namesti pršljenove.

I još štošta
s leđa.





Kao na primer da zagrli
i sluša satima kako
plačem,
pa se onda smejem.

Saturday, October 12, 2013

U rana jutra - 148. (zabranjena) epizoda



Ponovo imamo ekskluzivnu vest za čitaoce nedeljnog TV dodatka. Tajnim kanalima uspeli smo da dođemo do dela scenarija za zabranjenu 148. epizodu serijala U rana jutra. Da li će se ova epizoda ikada emitovati, da li je uopšte snimljena i zašto producenti tvrde da nije adekvatna poruci koju treba da prenese o porodičnim vrednostima.
Izvor koji nam je doneo deo scenarija nije mogao da precizira gde su drugi i treći deo epizode i zašto se sve ovo dešava, ali zbog naših čitalaca pratićemo i dalje kako se razvija priča u ovoj mega latino sapunici.

Hoće li se Evanhelina konačno udati i roditi još koje dete, te tim činom zbaciti kamen sa srca svog oca? Ili će ponovo samo da razmaženo izvrdava i procenjuje?
Možda se u epizodi odobrenoj i spremnoj za emitovanje nalazi sasvim drugačija radnja?
Možda Evanhelina konačno ulazi u program za iseljavanje na Mars, te ćemo serijal pratiti sa susedne planete?
Ili je sve daleko komplikovanije? 

Za sada našim čitaocima preostaje samo da razmisle zašto po delu ovog scenarija nije snimljena epizoda i šta je to što je napisano posle prvog čina.



ACT ONE

INT. 
FADE IN
Spavaća soba, dan.
Kamera PAN DOWN sa plafona na krevet. Evanhelina spava. Sekundu kasnije uključuje se alarm na mobilnom telefonu. Kamera CLOSE TO Evanhelina koja rukom napipava telefon, koji potom pada, ona ga ipak nalazi, gleda CLOSE ON Evanhelina CUT. CLOSE ON ekran gde stoji da je 6:30 AM, CUT.
PAN OVER s leva na desno 
Evanhelina se cepa od kašlja, vadi gomilu slinavih maramica ispod jastuka i traži čistu. CUT
PAN OVER soba dok se 15 sekundi čuje zvuk izduvavanja nosa nalik sumerskim ratnim trubama. 
PAN BACK TO Evanhelina koja se izvlači iz kreveta i WIDER ANGLE baulja ka kupatilu.

CAMERA ON vrata kupatila odakle se čuju zvuci zakašljavanja, iskašljavanja, izduvavanja nosa i jednog srceparajućeg zvuka kakav može da proizvede samo dugo mrcvarena mačka koja upravo ispušta dušu, pa ponovo posle kratke pauze, zakašljavanja, iskašljavanja i izduvavanja nosa i onog srceparajućeg zvuka. Vrata se otvaraju i Evanhelina izlazi naduvenija i crvenija no što je ušla. CAMERA ANGLE FROM RIGHT ON Evanhelina dok se vraća u krevet noseći sa sobom rolnu wc papira, čiji deo otkida i duva nos.
ANGLE ON FROM LEFT Evanhelina leži sa zatvorenim očima i pokušava da diše.
CLOSE ON Evanhelina u trenutku kada čuje zvuk poruke, napipava rukom telefon i uključuje ga. Oči joj se šire u čudu. Dok čita telefon počinje da zvoni.
Javlja se.


KAPETAN RODRIGES:
Jutro je, jutro je. Kad te nema bolje da se nisam ni probudila... Sam pogodio vreme?

EVANHELINA:
Otkud ti Šabane?

KAPETAN RODRIGES:
Čuo sam da boluješ, pa rekoh da te izlečim. (osmeh koji se nazire iza Rodrigesovog dubokog glasa)

EVANHELINA:
Kako si čuo? Ček čas, 1,2,3, 1,2,3 uključujem mozak... Ne sećam se da sam videla apo kodove u statistici.

KAPETAN RODRIGES:
Dobro se ne sećaš. Prešao sam u novu firmu.


EVANHELINA:
Air Mehico, pa napredujete kapetane. Ima li sranja gde vas nema?


KAPETAN RODRIGES:
Teška su vremena (težak uzdah). Citiram Josipu Lisac.


EVANHELINA:
Ili si se navukao na krv? Tu se sad otvara jedna zanimljiva psihološka studija, koju ću rado zaobići u svojim poslednjim trenucima disanja... Kada si stigao?


KAPETAN RODRIGES:
Pre par sati preko Rima. Doneo sam ti nešto na evaluaciju.

EVANHELINA:
Nitro?

KAPETAN RODRIGES:
Ne.

EVANHELINA:
Amonijumnit...

KAPETAN RODRIGES:
Ne, druga roba.


EVANHELINA:
Žao mi je, ne mogu. Trenutno se raspadam i ne bih da te zarazim.

CAMERA ON donji deo Rodrigesovog lica iz poluprofila. Osmehuje se, dok se od ispod vije duvanski dim.  

KAPETAN RODRIGES:
Od tebe draga rado bih i sifilis pasovao.

CUT. PAN ON Evanhelina koja počinje da se smeje što se pretvara u iskašljavanje. 


EVANHELINA:
Nekako mi je teško da ti to kažem, ali sa tobom ne bih razmenjivala...

CAMERA CLOSE ON Rodrigesovo lice ispod očiju. On ispušta dim cigarete.

KAPETAN RODRIGES:
Ni tjelesne tjekućine? Ma ajde, kakvi bi se tu geni dali iskombinovati.


EVANHELINA:
Mogu misliti. Sa ugrađenim zupčanicima i još koječim... I meni treba tvoja pomoć. Ako možeš pogledaj ko je Solomon A. Mislim da sam greškom upala u veeeliko njesra. Pa bih na vreme i elegantno da se izvučem.


KAPETAN RODRIGES:
Nego, je l' ti još uvek imaš tripove vezane za onog Leonidasa?


CAMERA PAN LEFT OVER Evanhelina


EVANHELINA:
Leonidas je pravi. Pažljiv i obazriv, i uvek me, ali uvek, tretira kao damu.


KAPETAN RODRIGES:
I još ti nije dosadio? A nema ničeg sa njim, i plus živi tamo negde s one strane duge... A ja sam tu.

EVANHELINA:
On je na XXXXu, a Perica ide sad 24-tog baš dole. Teraju neku robu preko buša. Znaš da je prošle sezone Pericu ujela zmija dole... A da, ti... Danas si tu, sutra u Reirutu, prekosutra ko zna gde. Nemam više živaca da verno čekam mužjake da se vrate iz kojekakvih pohoda, nemam više vremena za to. I plus što imaš te nenormalne aspekte i višedecenijsko bombardovanje mozga adrenalinom, kortizolom, osiromašenim uranijomom i svim mogućim bojnim otrovima. 
U hipotetičnom primeru mogu samo da očekujem da mi jednog dana donesu tvoju glavu u papirnoj kesi.

CLOSE ON Evanhelina 


KAPETAN RODRIGES:
Gledaj to sa praktičnije strane. Uvek možeš da držiš moju glavu kao lampu noću, verovatno svetlim zbog uranijuma... Jeste dušo tamo i ovamo, ali si zaboravila šta radi moj aspekt iz 8. na tvoj aspekt iz 8.


EVANHELINA:
Radi to da sam ja muško... u 8.


KAPETAN RODRIGES:
Eto vidiš. Ti si jedino muško kome ne bih mogao da se usprotivim. Možeš da me baciš, pa da me malo mučiš, a onda dobro iskoristiš. Uopšte se ne bih bunio. (Cenzurisano, previše prljavo) E da, i još moj Mars odozdo, a tvoja Venera bočno... (Cenzurisano previše i prljavo i gravitaciono i fiziološki teško izvodljivo.)


CAMERA CLOSE ON Evanhelilin stomak. CUT. PAN OVER TO Evanhelinino lice.


EVANHELINA:
Jao.

KAPETAN RODRIGES:
Jeste jao. Vidiš da znam o čemu govorim.

EVANHELINA:
Znaš i verovatno zamišljaš to jutro (posle burne noći) u Rio de Damaskeiru.

KAPETAN RODRIGES:
Mmm... Kako ti izlaziš gola na balkon, a onda iza tebe stajem ja. (Cenzurisano, zato što je prešlo svaku granicu.)

Evanhelina počinje da se smeje, što se ponovo završava kašljanjem i krljanjem. CUT CAMERA ON fagociti u Evanhelininom krvotoku koji se upravo bude i organizuju.

EVANHELINA:
A ono iznad grada vatromet.

KAPETAN RODRIGES:
Vidi, mogli bi da stavimo na krov Zvonkov poster kao amajliju i zaštitu od raketa. Pa će da ih strelja onim njegovim pogledom, a medalje ima tako da sijaju da će svako ko pokuša da preleti završiti na očnom.

CUT. CLOSE ON Rodrigesov osmeh.

EVANHELINA:
Ne dolazi u obzir. Planirala sam Zvonkov mega poster u dnevnoj sobi, a preko puta Ljubin. U spavaću sobu može samo uramljeni Zvonkov crni pojas, koji ćeš ukrasti čim ti dam koordinate.

KAPETAN RODRIGES:
Nema problema draga. Još mi samo reci kako će se zvati naša deca i sve smo se dogovorili.

ANOTHER ANGLE ON Evanhelina kako se zacenjuje od smeha i kašlja i počinje da se valja po krevetu.  


EVANHELINA:
Otvorena sam za sve predloge, OSIM da se zovu Zvonko i Ljuba, što važi i za Zvonku i Ljubinku... Horhe, preznojila sam se od tolike strasti i planiranja porodičnog života.


KAPETAN RODRIGES:
Ali terapija nije kompletna. Kad se vidimo? I da li ću videti tvoje gole noge? Ili još bolje u mrežastim čarapama? Mesecima razmišljam samo o tome. Gledao sam te nešto, neki snimak. Baš mi došlo da me učiš tango, ali u onoj suknji, znaš onoj...

PAN ON Evanhelina koja počinje da se mrdulja po krevetu.

EVANHELINA:
Jedino u podgaćama i nadgaćama preko pet pari pantalona i ako uzajmim i frau Gabrijeline hozne... eto me čas posla. Si ti čuo da je bio ledeni smak sveta ovde ovih dana?

KAPETAN RODRIGES:
Znam. Tražio sam da me puste da se pojavim baš taj dan, ali nije moglo... Ali sada sam tu i samo sam tvoj... I iskoristi me, iskoristi me maksimalno... Inače ću početi da ti pevam odabrane hardkor narodnjačke hitove.

EVANHELINA:
A ja ću te ovekovečiti na Netu kao najbezobraznijeg šabana mog života, glupog Ovna u znaku, a u podznaku fulminata sa Mesecom u testisu.

KAPETAN RODRIGES:
Slobodno, uz moj blagoslov, autorska prava i sve što ide s tim. Nego Evanhelina... kada se vidimo, grlimo i eventualno ljubimo? A ja bih da to sve prenesemo i na sledeći level, ono razmena tjekućina, rekombinovanje gena. A?

ANOTHER ANGLE ON Evanhelina.


EVANHELINA:
Sprema se parcijalno lunarno na osi 26 Ovan/Vaga ovih dana.


KAPETAN RODRIGES:
Znam. I zato neću da čekamo. Potreban ti je zagrljaj. A potreban je i meni. Reci mi vreme.

I dok CAMERA PAN UP od njenog lica, Evanhelina zna da se virus povukao pred strahotnim kapetanom i verovatno umro od pokušaja praćenja ovog romantičnog dijaloga. Ona se uspravlja ANOTHER ANGLE i skače sa kreveta.

EXT.
FADE IN
Ulica u centru grada, dan. CAMERA PAN TO RIGHT FOLLOWING Evanhelina koja trči kroz masu sveta u susret jednom muškarcu.

CAMERA PAN UP na zgrade, pa na plavo nebo.
FADE OUT 

END OF ACT ONE 





Thursday, October 10, 2013

Ede Vude moj životni uzoru



Srećan ti rođendan i tebi, i Beli Lugošiju, i Aniti O'Dej (da je ne zaboravim).
Ovo je mesec nas Vaga, pečenih paprika i starih filmova.
U ovim Edovim je sve đuture (vampiri, vanzemaljci i sve što može štapom i kanapom).






Za razliku od gospodina Vuda, ja se nešto ređe i to javno oblačim u žensku odeću, a san prema džemperima od angore uopšte ne delimo. Inače, sve ostalo je potpuno isto.

A za one retke koji začudo još uvek ne znaju ko je on, eto i pregledne biografije sa filmografijom.
A i čuvenog filma o njegovom životu.







Wednesday, October 9, 2013

Otkrovenje


Dočep'o se mali brata
tatinoga sata.
A sat je od zlata,
a ima i vrata.

Alaj je to lepo.







Monday, October 7, 2013

U rana jutra 147. epizoda



Nemoguće, pomislila je Evanhelina otvarajući mejl nepoznate Anemari, ali ipak je bilo moguće. U mejlu punom ljubaznog izvinjenja sa kolumbijskim akcentom vrlo fina mlada dama objasnila je da je baš tih dana sasvim slučajno spazila Evanhelininu molbu (od pre otprilike samo godinu dana ranije objavljenu) na jednoj društvenoj mreži u vezi magične knjige i s obzirom da ju je posedovala u elektronskom obliku ni časila časa nije te ju je poslala potpuno nepoznatoj venecuelanskoj ženi (ili ne toliko nepoznatoj).
Anemari je jedino bila u panici da li će Evanhelina moći sve ispravno da pročita s obzirom da je knjiga traljavo prevedena i to na kolumbijskom dijalektu. Znajući našu junakinju kojoj nije smetalo da čita knjige na Navaho narečju sa rumunskim gramatičkim pravilima i prelaznom mongolsko/kinesko/turskom varijantom izvornog jezika naroda Bilč'dnga i za očekivati je bilo da će ovaj poklon biti shvaćen kao čokoladna torta sa višnjama. U prevodu savršeno.

Nešto kasnije Anemari i Evanhelina će se sprijateljiti u toku zajedničkog rešavanja do tada jednog nerešivog problema (ipak rešivog ako se sagleda i sa one druge strane). I Evanhelina će, kako je i sama rekla, ostati večni dužnik svojoj iznenadnoj prijateljici.

Magična knjiga je nastala tačno u onim trenucima kada se Evanhelina materjalizovala u ovom životu i od tada (a prošlo je poprilično godina) ostala je jedna teško razumljivo, ali za one koje bi sama knjiga izabrala, čudesno štivo. Računajući da je otporna na sve, ali bukavlno sve, Evanhelina je počela da čita.
I čita.
I čita.

A onda je počelo da se dešava. Prvo sled neverovatnih okolnosti u njenom realnom životu, a zatim se niodakle stvorila Rafaela Alonsio.
Jedno veče Evanhelina je u mejlu dobila zahtev da se poveže sa Rafaelom preko neke društvene mreže, koja bi trebalo da služi za poslovno povezivanje, mada je ova načula da to mesto služi i za neke druge stvari. Gledajući profil dotične Rafaele ona se sablaznila u čudu. Gospođa Alonsio je završila fiziku na prestižnom univerzitetu, udala se za stranca i napustila Evanhelini susednu državu, zatim prešla okean, radila u istraživačkim institutima, pa u vojsci jedne ogromne države, da bi karijeru u toj državi okončala i javnim i tajnim projektima čuvene svemirske agencije. Napustila je taj posao, vratila se na matični kontinent i osnovala sopstvenu firmu za razvoj tehnologija.
Ovo je bilo toliko neverovatno da je Evanhelina odmah pristupila društvenoj mreži i povezala se sa Rafaelom. Dan kasnije dotična Rafaela se povezala sa vodećim naučnikom istoimenog ministarstva jedne male, ali stravično uticajne države srednjeg zapada. Šta ja radim u tom društvu, pobogu, mislila je Evanhelina. I počela da čačka po Rafaelinim poznanstvima i svim podacima koje je mogla da pronađe o njoj.
U mreži njenih kontakata bili su pomoćnik ministra te sitne i dinamitne države, dva čuvena biologa, jedan poremećen pisac, čudan fizičar i naša (valjda ravnoteže radi) Evanhelina.
Čačkajući dalje pronašla je da je fizičar čudnog imena (zvaćemo ga Solomon A.) u stvari godinama ranije izbegao iz države bliskog zapada kojoj se upravo sprema svetska invazija, a koja je praktično kolevka sadašnje civilizacije. Fizičar je sada radio na glasovitom fakultetu i to na elektro-magnetnim emisijama, plazma procesima i energetici vode (temi koja odavno zaokuplja pažnju naše junakinje). Štaviše fizičar je začudo bio pripadnik hrišćanske vere (koja je manjinska u njegovoj matičnoj državi) i to baš pravoslavne konfesije i kako se pokazalo jedan vrlo fanatičan pripadnik iste.

Ali knjigu je čitala i dalje, kad god je stigla. Shvatila je ona u prvih 7 minuta da je tekst generalno umobolan. Svojevremeno je pisac istog pao u komu na nekoliko dana, a zatim protivno svim očekivanjima vaskrsao i momentalno počeo da diktira ovo obimno štivo. Knjiga je na neki način bila detaljno objašnjenje jednog biblijskog, hiljadama godina ranije zabranjenog teksta. Isti pisac je decenijama kasnije pokušavao da ponovi prosto neverovatan uspeh ove knjige (među onima koji se upinju da dosegnu određena znanja), ali je uprkos svom izuzetnom opštem znanju komparativnih religija i odličnom poznavanju filozofije - omanuo. Bio je samo stručnjak, jako dobar, velikog poštovanja dužan, ali ne i vrhovni majstor. I Evanhelina je bila ubeđena da je sujeta pretrpela povredu.
No, ako je za neku utehu, knjiga se decenijama odlično prodavala i to po 3 puta višoj ceni za tu vrstu literature. Osim ovog nelegalnog elektronskog primerka koji je kružio međ sitnom žgadijom spremnom na sve samo da ne plati.

Elem, u prvih 7 minuta čitanja Evanhelina je shvatila da nije bitan tekst knjige, već način na koji on podsvesno ili nadsvesno kodira čitaoca. Pojma nije imala kako taj mehanizam funkcioniše, ali je vrlo bila svesna zujanja i pritajenog bola u glavi koji se momentalno javio. S obzirom da je inicijaciju prošla nekoliko godina ranije i videla kroz nju svašta, ovo sada došlo je kao vrlo logičan nastavak. I odjednom ljudi su postali izuzetno ljubazni prema njoj gde god da se pojavila, a pojavljivala se uvek u pravom trenutku na, treba li reći, pravom mestu. U tim sinhronicitetima sekunde su bile u pitanju, ali naša junakinja je elegantno klizila po tim sekundama kao da je rođena sa savršenim osećajem za meru i vidovitost.
I tada se eto pojavila ranije narečena Rafaela Alonsio. Stvari su izgledale daleko bolje no što je to "normalno" i pojava Solomona A. iza Rafaele će potvrditi tu tezu.


Zašto ja?, pitala se Evanhelina svakog trenutka tih dana. Koji im je đavo?, nastavljala je svoje misli. Šta oni misle da sam ja Mata Hari? Lara Kroft? Bananamen?
Knjiga A.E. koja je štampana pola veka posle njegove smrti "Simetrični energetski sistemi unutar megadimenzionalne kosmologije", a koju je prof. dr. ing. Rafaela Alonsio predala 1983. god. dr. Davidu Sklodovskom..., čitala je Evanhelina u čudu i dalje se pitajući šta se to dešava i šta ona radi tu.
Magična knjiga očito je nije samo programirala, ona ju je povezivala sa nekim ljudima. I negde duboko u sebi, ispod svog tog straha i osećaja neadekvatnosti i nepripadnosti intelektualnom i inženjerskom kremu društva ove planete, Evanhelina je ZNALA da se ovakve stvari ne dešavaju greškom.

I zato je tražila. Tražila je sebe u toj jednačini. I naravno, pronašla. Godinama ranije Evanhelina je napisala neke, pokazaće se, ozbiljne tekstove u vezi piezoelektričnog efekta, povezujući hemijsku arhitekturu, svoje znanje minerologije i petrografije, kao i godine teškog mučenja po pitanju viših matematika i mehanika raznijeh vrsta. Sklapajući svoje ideje, ona je uspela da inkorporira i makar delimično svojim sitnim ženskim mozgom sagleda šta je to veliki naučnik Džoni T. primenio u svojim eksperimentima. Malo li je znala, malo li se nadala da će iko ikada pronaći te smele teze.
Verovatno je i saradnja sa domaćim zanesenim inženjerom doprinela tome, no izgleda da je neko sa strane ipak pronašao njena "fantaziranja" i na neki način shvatio da Evanhelina ipak pripada negde i ...nečemu.

Tražeći dalje pronašla je Solomonov blog na kome nije bilo nikakvih postova, ali blog je nosio ime Rafaele Alonsio. Sada tek nije znala šta da radi. Da li da ga kontaktira sa pitanjem da li Rafaela stvarno postoji ili ju je on izmislio u želji da poveže ljude koji rade na plazma generatorima ili je priča daleko komplikovanija od toga. S obzirom da je Rafaelina istraživačka firma uredno registrovana... I to pod imenom Evanhelininog planetarnog vladara.
Ili je sve vrlo perfidna zamka?

Jeza je počela da joj se kreće duž kičme.

No, Anemari se ponovo javila i poslala joj neku "kanalisanu" knjigu misleći da će ova možda biti zainteresovana i za to. Zašto da ne, pomislila je Evanhelina, prisećajući se dva majstorski iskanalisana teksta od kojih je jedan bio na sumerskom, a drugi na tajnom templarskom jeziku. I kada su bili dešifrovani, nekih stotinu godina ranije, poslužili su za razvoj letećih objekata i određenom smislu doveli do uspona jedne države i konsekutivno do svetskog rata.
Te je prestala da čita magičnu knjigu i bacila se na ovo štivo.
Da bi nedelju dana gorko zažalila zbog toga.

Knjiga je bila njesra, jedna šizofrena kompozicija amaterskog lupetanja koju je Evanhelina bistrila do besvesti sve u nadi da će negde iskopati dijamant iz gomile govana. Ali osim narečenih govana, ničeg više nije bilo.
U međuvremenu sve otvorene kapije u njenom životu su počele da se zatvaraju sa treskom, a jedno jutro Rafaela Alonsio je samo povukla svoj profil sa društvene mreže.
Zatim se izdešavalo još koješta, a nije lepo, i uz to je počelo lokalno ledeno doba.

Evanhelina se borila kao lav da preživi te dane i taman kad je uspela sručila se pokošena gripom u krevet.


Da li će Evanhelina uspeti da preživi grip i nedostatak centralnog grejanja?
Hoće li ponovo povesti hiljadugodišnji rat, koji svake dve godine vodi protiv gradskih elektrana?
Ko je Horhe Rodriges? I zašto se baš sada vratio sa bliskog zapada?
Da li je taj čovek uopšte normalan ako već decenijama ima povišene nivoe testosterona?
Sprema li se to ljubav u Evanhelininom životu? I da li će u ovom mega serijalu ikada biti prikazan ikakav seks osim onog mentalnog?

Više o strasti, ljubavi, krvi i ratovanju u sledećoj epizodi.






Sunday, October 6, 2013

Predlog za jesenje nedeljno popodne uz mali ekran


Posle jake, džambolaja tip guste čorbe, pečene bundeve sa ukusom kesten pirea, vrelom kakao šoljicom (skuvanom na vodi sa medom) i dve štangle crne čokolade, udobno uglavljena korisno trošim vreme učeći ponešto novo.
(kolika rečenica)

Odlična kamera, savršeni efekti i dinamika, retko nedosadan dokumentarac.
Jeste da se u poslednjih par godina sva moja religija transformisala u čistu fiziku, ali ovo vredi pogledati.






Friday, October 4, 2013

Kroz iglene uši



...jer očito ne može nikako drugačije.





Živi.
Opet živi.
I svi na broju.