Pages

Tuesday, May 31, 2011

U stanju ravnoteže

Ona mi kaže da uđem u stan i popišem imovinu.
Ne mogu.
Gadno mi je.

To su bili njihovi životi, njihove navike, njihov brak.

Ona kaže - Moraćeš.
Ja već kombinujem kako da to uvalim Dragici.

Ne mogu da živim u tom stanu. Ne znam kako bi iko živeo u tom stanu. Možda je bolje da ga izdajemo kao poslovni prostor, u centru je, baš u centru...
Ne, moramo da ga prodamo.

Sanjala sam ga noć pred smrt. Kao što sam sanjala mnoge.
Sećam se u toku studentskih protesta kad god bi krenuli pored Botaničke bašte ja bih urliknula - Tetka! Tetka!, i onda naravno cela kolona bi prihvatila.
Ona je izlazila na terasu i tražila me pogledom.
Nije mogla da me vidi, puno nas je bilo.
On je uvek stajao iza nje, da je pridrži, ako se previše uzbudi da ne padne... zbog već nekog razloga.


Posle stojim u Vojislava Ilića.
Tačno preko puta moje srednje škole, tačno ispod dizalice.
Moja škola Hogvorts, sa tajnim prolazima, golubarnikom, pet nivoa podruma i u najnižem streljana sa izrešetanom Titovom slikom. Šupa u kojoj smo rekreativno jurili miša, maketarnica u izdvojenoj kuli gde smo se ljudski udrogirali pet puta industrijskim lepkom, kino sala u kojoj smo se krvavo tukli kad god bi neko u toku blok nastave iz slobodoručnog crtanja mrdnuo bezglavu Afroditu.

To više nije ista škola, i nije ista ulica koju sam toliko volela.
Ne pripadam, ispisuje mi se pred očima dok trola klizi dalje.
Ne pripadam, ispisuje se magla koja me savršeno prekriva dok ga gledam kako prolazi prekoputa.

U Mekenzijevoj osmeh na vratima uz moju stalnu pridiku - Ne radi ti interfon...
I onda se ubeđujemo, kao što se uvek ubeđujemo.
Nema više taktiziranja, želim da prodam suvlasnički deo i da izađem iz te priče.
On gleda.
- Ne gledaj me tako, ni mom srcu nije lako, ustajem sa stolice. - Upravo sam prošla pored gradilišta i oni se igraju, a meni vreme teče. Više neće moći. Za mene je to završena priča.

Nastavljam niz Njegoševu, prolećno predvečerje. I na uglu samo se pogledam u izlogu. Vojnički stil sa patikama.
Ipak skrećem u Prote Mateje, pravac danserija.
Ćeretanje sa Mirkom na ulazu, latino veče.


Negde posle deset ponovo niz ulicu. Ne spava mi se, nisam umorna.
Baćio sladoled sa unapređenim kornetom.
Ne sviđa mi se. Testo je kao za galete, a suv kokos ne ide uz borovnice.
Možda bi bilo bolje da kombinuju žele od limuna ili slatko-gorki sirup kao preliv. Možda bi to bolje išlo uz gorku čokoladu ispod.

I onda kontrola telefona.
Vidim da je mladi Sijuks zvao samo deset puta.
Čeka kod Skca.

Čekaće još par minuta da dovršim sladoled.
Uvežbavamo valcer dok ne dođe tramvaj, da ne gubimo vreme.


Tu odmah iznad čekao je debeli.
Tu odmah iznad grlio me je i onda...

Sada se vraćam u blokove. Prazna.
Sijuks i ja treba da se nađemo sa ostalom trojicom.
On ima štitnike za potkolenice, za kolena, za laktove, suspenzor.
Ja imam pola flaše vode i reakciju u stomaku na sladoled. Pun mozak od susreta sa dva advokata. Mislim da sam dovoljno pripremljena.
Mi smo Baader-Meinhof ekipa.


Tu noć, dok prazan tramvaj vozi ka severo-zapadu grada četiri mužjaka i jedna ženka uvežbavaju borbe u toku kretanja.
Drže se za šipke dok mlataraju nogama.
Koriste inerciju da pojačaju udarce.

Vozač nas često gleda u ogledalu, ali ne sme da prekine.
Vozač nas gleda sa zaprepašćenjem dok izbijamo oružja.
Vozač gleda.

I dok glavni urla - Budi tu pored mene...
održavam ravnotežu,

pre skoka u novi život,
novu energiju.



Sunday, May 29, 2011

Predlog za nedeljno popodne uz mali ekran

Neko bi morao da bude lud na kvadrat da mi predloži da gledam film o fudbalu i borilačkim veštinama u isto vreme.

Neko je i bio lud na kvadrat.
I sada mi zbog toga uopšte nije žao.

"Shaolin Soccer" je kineska varijanta, pa moglo bi se reći i kung fu "Mi nismo anđeli" (ko mi ne veruje neka odmah skoči na 3 deo), odgovora na američku humorističko-akcionu A produkciju.

Posle supe i mladih krompirića sa salatom, najbolji savet bi bio da se udobno zavalite sa činijicom jagoda u krilu i dok se iz susednih prostorija lagano gubi zvuk radijskog prenosa druge srpske lige, a i zvuk pranja sudova postaje sve tiši, uđete u to tanano mentalno stanje gde se vrhunska isijavanja energija mešaju sa gomilom fudbalskih zaluđenika.





























Thursday, May 26, 2011

Planinarenje?

Svaki put kada pomislim da ja radim nešto ludo, on mi pokaže da je luđi.


Photobucket


Toliko da se naježim.
I da mi padne mrak na oči...


Photobucket


... kada mi javi da će kroz život dalje sa komadom titanijuma umesto ramena.



Photobucket


Mužjaci su čudo.

Tuesday, May 24, 2011

13 meteri somota

S obzirom da mi je due to google blogger maintainance issues pojeden post "Pesmičica za mog Marsa" gde trtljam nešto o jednom detetu koje čeka da se rodi, o mom bivšem mužu, o moja četiri izuzetno uporna udvarača i nekim tendencijama mog života apsolutno suprotnim sa trenutno-konstantnom ekonomskom situacijom ove države; sa sve Zverkinim komentarom...

I s obzirom da nam je obećano da će se nestali postovi volšebno pojaviti sa sve detaljnim izveštajem zašto su čačkali mečku, zašto je mečka imala i neke dodatno ubačene kodove i zašto nam pobogu nisu najavili par dana ranije da će uopšte išta da čačkaju i da se zeznu u toku istog...

...Odlučila sam da malo dahnem dušom i posvetim se realnom životu.

Uz naravoučenije da se, kada vidim sopstvenim očima da se nešto dešava unutar servera, više nikada, ali ama baš nikada, ne pravim pametna, i zaobilaznicom ulećem unutar sistema ne bih li objavila svoj epohalni post... Koji će epohalno i nestati u roku od 12 sati (po pacifičkom vremenu).

Elem, u međuvremenu, normalno u toku Wesak punog meseca, kada mi se inače i dešavaju neverovatne stvari, saznala sam da je moj najuporniji udvarač samo i zanemarljivo 13 godina mlađi.
Škorpija, normalno, da li to uopšte i treba komentarisati.

Njemu ne smeta.

Smeta li meni?
To je pravo pitanje...



Thursday, May 12, 2011

Pesmičica za mog Marsa

Tamo 2009. sa iznenađenjem smo se pogledali.
Jedne male oči namignule su mi iz karte mog Marsovog povratka, iz čudesne konjunkcije sa Venerom.
Ali nisam bila spremna.
Ne tada.


I jedan mi kaže - Danas je konačno zamirisalo proleće.

Da, zaista. I to još u ono veče kada mi je na kraju doprlo do svesti da je moj bivši muž zapravo bio moj savršeni učitelj. I u onaj sutradan kada mi zvoni telefon i on se javlja.
I kada shvatamo da smo toliko drugačiji i toliko isti, i da pravi prijatelji nikada nećemo biti. Ali da jesmo prijatelji. I da smo napravili nešto dobro.
Da vredi to jedno nešto što smo zajedno kreirali.
I one suze u njegovom glasu.
I svetlost između nas.


A drugi mi dobacuje - Ja sam tvoj čovek, sada i dovek.

I smeh, smeh koji me obara ovih dana. Cerekanje kojim pokušavam da ga prikrijem, to obilje svega. Trenuci kada se prepiremo sa kog aerodroma treba da poletimo, gde su najbolje čokolade, a koje su valjane knjige za naručivanje. I ona popodneva dok se davim u savršenom sladoledu i jagodama.
I pauze koje pravim kako bih u tefter upisala sledeću bračnu ponudu.


Treći ih zanemaruje - Pusti ti njih, vodi me negde da igramo.

I način na koji se spremam, na koji kovrdžam krajeve kose, na koji biram sandale uz haljine. I onaj način na koji me čeka ispred i onda prati tih stotinak metara.
I ubeđuje da mi je zaštita u vidu pratnje neophodna.
Ako ne meni, a ono sigurno njemu.


Četvrti je samouveren - Videćeš da sam ja ipak najuporniji.


Njegovo savršeno telo i magnetske oči. Najveće i najlepše plave oči grada.

I njihova savršena tela, i savršena disciplina, obrazovanje, maniri, fokus.
Moji predivni kavaljeri i prijatelji.


I znala sam, dragi moj, ćeš mi, u trenutku kada odlučim da definitivno odem, poslati sjajne, ma najbolje udvarače ikada, izuzetne učitelje i prijatelje, i dane ispunjene lagodnim, bogatim životom.
Da ćeš preobraziti furije u eumenide, pa makar samo za onaj tren dok se ne sapletem o njih.


Ali dok gledam kartu tvog povratka i ponovo me tu u srcu oluje sačekuje Venera, ali ovog puta u društvu sa Jupiterom i Merkurom, male oči i dalje čekaju.

Napravio si krucijalnu grešku, jer sve ih volim, ali ne mogu da se odlučim u kog da se zaljubim.

Svaki je čaroban.



Wednesday, May 11, 2011

Voda za fanatike

Ali zaista samo za fanatike.
(uvodni govor u trajanju od desetak minuta slobodno premotajte)


Sunday, May 8, 2011

Preživljavanje

Lepo sam mu rekla da se ne igra.
Postoji ta fina granica iza koje se u meni uključuje onaj čuveni škorpionski mod za preživljavanje.
I onda više nije igra, nije ni trening.

I nije ni problem što hodamo satima natovareni opremom, i što me mozak boli od komandi, i što imam osećaj da ću se sasuti na prvu mekšu podlogu.

Sve to nestane u trenu, samo se izbriše.
I poleti mi kundak.

I nije više igra.
Nije šega.


A lepo sam rekla...



Monday, May 2, 2011

Stelijum planeta u Biku – vreme za uzemljenje

Rudolf Štajner je govorio i pisao da smo mi drveće okrenuto naopako. Glava nam je koren, telo stablo, a udovi grane kosmičkog drveta. Ovakve tvrdnje nalaze se i u drevnim duhovnim spisima, kao i u kolektivnom nesvesnom u svakom od nas.

Kada govorimo o sazvežđu Bika i njenom vladaru Veneri uvek smo orjentisani ka materjalnom, ka fizičkom aspektu postojanja. Venera u Biku je u prvom redu telesna. Ona voli imanje, svoj dom, bogatu žetvu i rod. Ona voli da je trpeza obilna, kvalitetna i prirodna. Ona se tako ženski fino umiljava i niko kao ona nije sposoban da bude opušten u rafiniranosti i bogatstvu. Mesec kao nebesko telo koje se egzaltira baš u Biku samo nam govori da naša duša uživa u obilju, u ispunjenim željama, u jedinstvenoj i plodnoj porodici i zemlji. Iz zemlje smo iznikli kao drveće i zemlja je ta koja nam pruža hranu i sigurnost.

Otprilike sredinom maja na nebu ćemo imati stelijum planeta u Biku. Prvo će ovim sazvežđem proći Sunce da nam osvetli pogled na materjalno, a za njim će ući Mars kao konkretna akcija, pa zatim Merkur i Venera koji će nam sa ljubavlju pričati o užitku u životu, i poslednji i verovatno najvažniji gost biće Jupiter, onaj koji će nam možda pored viška kilograma svakako doneti i konkretne rezultate naših zalaganja.
Ovaj trenutak biće mnogima i znak da započnu nove lekcije, jer život nije samo stremnja ka spiritualnom, koliko god spiritualno bilo važno. Život je takođe fizičko utemeljenje Duha i život sam kao pesma, kao igra Boga treba da bude slavljen i poštovan. Sazvežđe Bika je ono koje nas stalno uči da je za duhovno potrebno i najzdravije, najkvalitetnije materjalno. Ako prosperirate na finansijskom planu moći ćete da se hranite najboljom i najčistijom hranom, deca će vam biti sita i školovana u najboljim školama, dom topao i bez trzavica.
Dugo smo bili programirani da je bogatstvo nešto loše, a novac izvor svih zala i nešto do čega se stiže sa mukom i teškoćom. Pravo je vreme da uvidimo da novac nije ni loš ni dobar, već da samo predstavlja energiju. Novac prosto uvećava. Što će reći, ako ste osoba disciplinovana i svesna svih svojih obaveza u materjalnom postojanju – novac će vam doneti užitak u malim potezima i sjajan podstrek u velikim. Ako ste haotični u sopstvenom duhu – novac će taj haos samo povećati.
Baš iz ovih razloga nemojte dozvoljavati više svojoj okolini svesna i podsvesna programiranja da će vam uspeh i novčana satisfakcija sa jedne strane doneti propast braka, dece ili sunovrat duše sa druge. Brak, deca, zdravlje i duša su nešto na čemu se radi celog života i to zaista ne treba da ima vezu sa materjalnim. Ali taj isti brak, deca ili duša daleko će lakše moći da se fokusiraju na neke sigurno važnije životne izazove od na primer plaćanja računa za struju, očajnog grejanja ili stresova vezanih za nabavke hrane i školskog pribora. Život može da se posveti i nekim naučnim, spiritualnim ili praktičnim inovacijama kada ne mora da razmišlja o nemaštini, već uživa u putovanjima, domu i najboljim uslovima rada. Ali za taj korak je već potrebna ona ranije spomenuta disciplina.

Sazvežđe Bika kao simbol slave života stoji tačno nasuprot sazvežđa Škorpije kao simbola smrti, transformacije i oba su znak sažimanja duhovnog i materjalnog, kao osnovnog božanskog principa da se deli na „mušku“ (Škorpija - Mars) i „žensku“ (Bik - Venera) snagu i igra svoju univerzalnu kosmičku igru.


Snaga zemlje

Govoreći o ženskoj snazi moramo se skoncentrisati na princip zemlje. I verovatno da ste ubeđeni da o ovom elementu i njegovim karakteristikama znate poodavno sve što je moglo da se nauči, samo da li ste u pravu? Kao prvo pitanje koje se nameće u ovoj priči o Biku jeste – kada ste poslednji put bili u fizičkom dodiru sa zemljom? I koliko dugo?

Astrološki Bik je simbol grla i štitne žlezde, ali i još više od toga, Bik je i simbol celokupne endokrinološke tojest hormonalne slike našeg tela. U zaista mnogo jezika na planeti tirodna žlezda se naziva štitnom. Podsećajući se na učenja Rudolfa Štajnera spomenuta u uvodu ovog teksta treba da uočimo i kako je ova žlezda onaj deo našeg tela koji spaja fizičko i energetsko postojanje, onaj koji nas štiti i utemeljuje u spoljašnjem svetu, mesto na kom „izničemo“.

Decenijama unazad primećen je porast oboljenja štitne žlezde, koja se mogu grubo svrstati u hipo i hiper tireoidizam, smanjenu ili uvećanu funkciju ovog organa. Zahvaljujući hemijskim preparatima kojima tretiramo zemljište, hranu i vodu, radioaktivnim supstancama, kao i izuzetnoj produkciji elektromagnetnog zagađenja naše štitne žlezde ne mogu dugo da odolevaju i mi se razboljevamo. Žene su naročito podložne ovim uticajima baš zbog svoje nežnije venerijanske prirode.

Jod je jedan od starih dobrih i do sada zaboravljenih lekova. Ugledajmo se na Japan, čije stanovništvo uzima preko 13 miligrama joda dnevno u hrani i to prevashodno algama, čime su se štitili i decenijama posle nuklearnih eksplozija. Optimalne doze joda u zapadnom svetu određene su još dvadesetih godina prošlog veka kada u vodu nisu bili dodavani hlor i fluor - jaki neurotoksini i razarači štitne žlezde. Ove doze se ponovo razmatraju i u svetu se uveliko proizvode i koriste preparati na bazi joda kao što su tablete kalijum jodida ili monoatomskog joda. Treba imati u vidu da ovi preparati nikako nisu oni sačinjeni od radioaktivnog joda, već sasvim prirodnog hemijskog elementa.
Čišćenje štitne žlezde kao simbola zemlje se takođe radi „zemljom“. Zarad odstranjivanja hemikalija u telu možete uzimati glinu predviđenu za oralnu upotrebu, a za odstranjivanje radioaktivnosti koristi se mineral zeolit. Isti onaj kojim su decenijama zasipali nuklearnu elektranu Černobilj posle havarije na reaktoru.
Naravno, celokupno zdravlje, pa i ono koje se tiče baš štitne žlezde kao prvog branioca tela zasniva se na čistoj, svežoj i nadasve prirodnoj hrani, uzetoj sa potpunom svešću o tome da se hranimo blagoslovom zemlje.

No, postoji i još jedna stvar na koju većina ne obraća pažnju. Pedesetak godina ranije počela je proizvodnja obuće sa gumenim đonovima i za to vreme procenat poremećaja štitne žlezde je rapidno skočio. Zaboravili smo da dodirujemo zemlju. A recept za zdravlje je toliko jednostavan – budite bosi na zemlji, travi, pesku, kamenu, čak i betonu, ali bez asfaltne presvlake, pošto se ona ponaša kao izolator. I to svaki dan kada je dovoljno toplo i najmanje pola sata do sat vremena. Sav višak elektriciteta će vas napustiti kao u standardnom električarskom uzemljenju i poremećaji organa, a najviše sastav krvi i njena cirkulacija čarobno će se uravnotežiti i preporoditi samo od dodira zemlje.
Osobama koje su već obolele u početku će se činiti da se simptomi pojačavaju, što je samo znak da telo reaguje, da bi se par nedelja kasnije zaista uočio pravi napredak u zdravlju.
Iskoristite ovaj besplatan, a sveobuhvatni lek zemlje i to ne samo dok stelijum planeta razmatra sve zemljane uticaje, već se potrudite i dobro naučite lekciju dugog boravka Jupitera u sazvežđu Bika da je obilje sreće isto što i obilje zdravlja i simbola ženske snage – štitne žlezde kao simbola Venere.