Under the dog star sail

U sred celog ovog haosa,
u sred umora,
idem na groblje.

Idemo svi.

Prošlo je godinu dana kao tren.

I dok se preklapaju svetovi,
dok se putevima kreću šleperi sa tonama mrtvih životinja...
"Tonama"?
Dok se ovaj Univerzum reciklira iz ničega u ništa,
iz greške u toku anihilacije,
iz Njutnovih fluenti iz kojih je nastao diferencijalni račun,
pa iz onog zanemarenog ostatka u jednačini,
iz odbeglog parčenceta svetlosti
koji nekom keru, nekoj svinji, kokoški, zecu, jelenu
pobegne iz oka,

dok ga izvlače iz mulja i prebacuju dalje...

Zašto bi ti bio toliki razlog za tugu?

Zašto ne bi bio razlog za nadu?

Tamo jednog dana kada ja pređem
i ponovo se sretnemo,
ponovo me dočekaš,
a oko nas more životinja.

Talasaju se,
sijaju,
grle nas.

Preci su nam bili moreplovci,
za Mletačku republiku,
i za Grčku.

I zašto bi bio problem nama
da plovimo putevima
ka Inđiji.
Ka kafileriji.

Tamo gde se svetlucava mora
pretvaraju u energiju. 





Under the Arctic fire
Over the seas of silence
Hauling on frozen ropes
For all my days remaining
But would north be true?

All colours bleed to red
Asleep on the ocean's bed
Drifting on empty seas
For all my days remaining
But would north be true?

Why should I?
 
Why should I cry for you?
Dark angels follow me
Over a godless sea
Mountains of endless falling, 
For all my days remaining,
 
What would be true?