Pages

Thursday, April 14, 2011

Shamrock diaries 11 - silat

Nedelja 4. april
Jutro
Ada


Photobucket


Par parova sa decom, retki biciklisti, murija nas obilazi (za sada je sve ok), jedna konjska zaprega staje i recikleri nas posmatraju.
Bajker prolazi skroz tamo, na drugom putu, a onda se vraća i zaustavlja.
Kacigu ne skida.
Samo gleda.

Mi stojimo.


Photobucket


Moji momci vole mirniji dizajn štangli.
Ovi ispred, sa džudoa furaju taj folklorni drvodeljački stil.


Photobucket


Ima nas kapapovaca, kali/eskrimista, karatista, džudoista, ving-čunovaca...
Sve što je ikada bilo registrovano u MMA listi stoji tog jutra na Adi.

Normalno, jedan od mojih kapapovaca doneo je oklagiju.
I naravno da sam ja sa punim pravom očekivala da razvuče testo za štrudlu.

Šalu na stranu, dobila sam bukovu štanglu, mada preferiram ratan. Valjda su proradili moji brđanski bosančeroski geni.
I trudila se svojski da nabacim izraz lica kao što ima Erik.


Photobucket


Taj intelektualno-odbrambeni izraz.


Photobucket


A dan je odmicao, dok nas je Bob (sifu, sensei, guru) podučavao stilove borbi u silatu i pomalo o krivičnom zakoniku.
Čisto da nas strast ne ponese previše.


Photobucket


Posle svakog prikaza morali smo da ponovimo situaciju kao napadač i kao onaj koji se brani samo po hiljadu puta.


Photobucket


Što je u mojoj svesti, koži i mišićima ostavilo neizbrisiv trag, s obzirom da sam se sva uplavila od modrica dan ranije.


Photobucket


I bila sam vrlo skoncentrisana, svi smo bili, dok nam je objašnjavao kako se lomi zglob i gde su arterije.


Photobucket


Štangla, toljaga ili mač sasvim je svejedno. Daj šta daš - filozofija.
I vrlo sam pažljivo gledala kada je izvadio mali drveni mač sa Jave koji podseća na boken.


Photobucket


Mač tipa boken koriste sva "domorodačka" plemena širom planete. I sećam se priče kako je u srednjem veku u Japanu jedan od učitelja bio sposoban da sredi celu ful opremljenu vojnu formaciju samo tim drvenim, nazovi trenažnim, mačem.

Ovakav pravi mu uopšte nije bio potreban.


Photobucket


Kada smo prešli na noževe, a zbog mog već tradicionalnog samoubilačkog nagona, čekao me je rumenko.


Photobucket


Rumenka sam ponosito zadenula za pojas osećajući se kao na polju Kosovu.
I taman dok sam sanjarila o tome kako puštam brkove, a sablja mi se po zemljici vuče, dok ovi moji idu iza mene i borbeno sviraju gusle...


Photobucket


...sifu nas je uputio gde su bubrezi (...zbog akupunkture),


Photobucket


i na koji način da lepo priupitamo napadača da li je amater.


Photobucket


Jer ako jeste, prvo ćemo se ljubazno nasmešiti.


Photobucket


A drugo će već doći samo od sebe.


Photobucket


Postoji sistem "zaključavanja" ruke napadača,


Photobucket


ali noževi su noževi, i nisu igračke.
I zašto da se robija zbog neke budale?

Uvek je bolje malo ga zaseći i napustiti.


Photobucket


A za to služi ovakav model:


Photobucket


Mali, japanski, nije kažnjiv zakonom. Organe u toku racije uvek možemo da ubedimo da radimo u pošti na otpakivanju paketa.

...Jeste, na isti način na koji ćemo danas da ih uverimo da mi obožavamo da razvijamo kore za gibanicu, i da čak i ovde u prirodi prosto moramo da imamo sveže domaće rezance za supu.
Za to nam služe ove oklagije... Od kojih se nikada ne odvajamo.

Ništa bez svežih rezanaca.


Inače, moji gorepomenuti bosančeroski geni (majčina strana jednačine) ovakav nožić nazivaju čakija.
I generacijama ga moji nose kao modni detalj.
Eto, red je bio da nastavim tradiciju.


Photobucket


Dan je završen predveče kombinacijama.
Nož i motka.

I sve što poželim.


Photobucket


Miki i ja smo hipnotisano pratili i pokušavali da ukrademo što više.

I nije čak ni bitno što na sertifikatu stoji ime Instituta za azijske borilačke veštine u Hajdelbergu (deda bi bio ponosan).
Već to što sam zaista shvatila da moram više da jedem, jer ovako nema smisla. Svi su duplo veći i troduplo teži.


Photobucket


I nije bitan papir, i ne znači ništa.
Važniji je bio taj dan.

Dan sa sjajnim momcima.

10 comments:

  1. Baš lepo iskustvo i divno proveden dan. Verujem da si svašta naučila, nije se zezati s tobom, nema veze što si mršavica. :)))

    ReplyDelete
  2. Čudno je to, ali što više učim o tim opasnim stvarima sve više imam potrebu za mirom.
    I stvarno nisam mršavica, pa nisam ni tako niska. Sa mojih 1,7 m često se osećam i kao žirafa sa nekim ljudima, ali pobogu ovi opaki mužjaci su svi gabaritni preko svake granice... Kao da sam sa utreniranim nosorozima.
    Izdržaću :)

    ReplyDelete
  3. Ne umem da brojim toliko mnogo ;)

    ReplyDelete
  4. E da, da ne zaboravim...
    Ukrašću ti heaven za sledeći post.
    Sad ne smeš da se buniš, sad kad sam obučena za borbu :)

    ReplyDelete
  5. prvo nabavi nešto jače od plastičnog noža:)

    ReplyDelete
  6. ...kašiku?

    S obzirom da imam bejzbolku greota da se ne pozabavim tim lepim sportom.

    Jao, šta sve moram da uradim da dođem do muzike.
    Stvarno sramota... ove današnje zvezde... mislim stvarno..
    :P

    ReplyDelete
  7. uzmi, ukradi, deli, šalji, puštaj...to ionako nije moje. ja sam bio samo poštar:)

    ReplyDelete
  8. Trenirala sam džudo 6 godina i znam kakav mir donosi bavljenje sličnim sportovima. :)

    ReplyDelete
  9. Onda razumeš, pogotovo sada kada je bolje baciti destruktivno u konstruktivno :)

    ReplyDelete