Pages

Monday, June 27, 2016

Kako doći do para iz EU fondova


Počelo je sasvim slučajno.
(Znam, nema ništa slučajno.)

Neka firma koja me odavno spamuje (Bogu hvala) pošalje mi oglas u kom mi nude za samo fantastičnh 150 evra ceo celcijati disk na kome je objašnjeno do u detalj kako doći do para iz EU fondova. I lepo još napišu da je Srbji za ovu godinu odobreno milijardu evra za razvojne programe za idimidođimi, kao i za namenske programe tipa Horizont 2020, Cosme i tralala.

Uključi se meni taksimetar u očima, ne dam pare tim likovima za CD, ni u ludilu, ali ako oni to znaju, pa majku mu, valjda mogu da provalim i ja.
I krenem da vrtim strane po Netu i okrećem telefone.

Celih dva minuta mi je bilo potrebno da eliminišem neki obrazovni, studentski program i da shvatim da je Horizont2020 namenjen razvoju nauke. OK, idemo na Cosme.

I... bingo!

Program namenjen start up-ovima, ženskom preduzetništvu, invalidima, regionalnom razvoju, i u tom smislu. E tu mogu da se uglavim sa onom idejom koja mi je još od Banjičke pijace i sapunske serije sa veterinarskom inspekcijom ostanula u amanet.

Ali... na tom sajtu je stajalo samo obaveštenje, kao u formi novinskog članka. I na sledećem, i sledećem, i sledećem. Satima sam vrtela i vrtela, okretala telefone nacionalne službe za zapošljavanje (nemaju pojma, ali da idem na taj i taj državni sajt, ali tamo nema) i sve tako u krug.
Negde kasno popodne nađem ja sajt konzulata Evropske unije i dobijem ljude, oni mi objasne gde bi to moglo da bude i još me pitaju ko to prodaje za 150 evra informacije koje treba slobodno da teku. I rekla sam im.

Zaključak je da nije nemoguće naći, ali državni sajtovi su rađeni ne sa pola mozga, nego sa pola leve noge i bez ijedne moždane ćelije.

Ok, kada sam pronašla odakle vetar duva već je bilo kasno. Radno vreme je završeno. I shvatila sam da obrasci za koje tvrde da mogu da se skinu sa sajta ne mogu da se skinu, jerbo ih nigde nema. I da mi rok za prijavu ističe za dan i po, a potrebno mi je i tri dodatna papira od kojih je jedan uverenje iz policije da nisam osuđivana. Ali sam iskoristila to veče da nađem templejt kako se radi biznis plan za neku pekaru, prepisala ga i prilagodila mojoj ideji.

Sutradan nazovem ja Razvojnu agenciju Srbije reda radi (pošto mi je rok za prijavu maltene istekao) da pitam kamo ti obrasci na sajtu i žena mi Bog zna kako ljubazno objasni da će rok biti produžen još mesec dana. Mogu sve polako.

Nema, bre, polako. Dok me drži ima da uradim. Majka mi je tada bila u bolnici, haos na sve strane, pa kad već jurcam po državnim službama hajd da uradim i to (ne nadajući se ničemu).

Žena mi pošalje obrasce na mejl, sve poskidam, popunim, povadim svu potrebnu dokumentaciju (u ukupnom trajanju od par dana... a zbog policije) i odnesem u zgradu na Topličinom vencu.

Tamo im sve objasnim, stvarno su bili jako ljubazni, uzmem potvrdu da sam predala projekat i ako prođem prvi krug biću pozvana na obuku i odbranu biznis plana. A ako to uspe eto para i počinjemo.

Umorna sam od siromašnih i neshvaćenih filozofa, države u kojoj je najlakše skapavati i kukati da ništa ne valja, proseravati se i plašiti promene.
Robovskog mentaliteta.

Uopšte mi nije bitno što treba da se polomim od posla, što skraćujem vreme za budalaštine, što sam postala fokusirana na profit.
Moj profit.
Što veći to bolji.

I prošlog ponedeljka stiže mejl da sam prošla, ja i još desetak hrabrih i pametnih ljudi u Beogradu.
A danas sam prošla i prvi dan obuke od 10 ujutru do 3 popodne. I nije bilo gušenje.
Shvatila sam da imam udarnu ideju, provaljena sva pravila, da imam snagu muškarca i detaljnost žene. Prava veštica.

Sada idemo dalje.
Valja završiti sve kod njih, pa zaštititi ideju, pa registrovati sve, pa proći kroz zakonsku regulativu i standarde tog tržišta, uvesti deo sirovina, kontrolisati bio-hemijski ove odavde, pa redom...

To se tako radi.

Pokazala sam Mili pre nekih mesec i po dana, kada mi je majka bila na urgentnom, kako između pola četiri i pola pet nedeljom ujutru (da, nedeljom) u gradu može da vidi dve grupe ljudi. Jedni se vraćaju stondirani iz noćnog provoda, a ostalo su preduzetnici. Pravi biznismeni. Gledala je uredne i naspavane muškarce i žene kako u skupim kolima idu u zoru da provedu svoj radni dan.
I rekla joj da odluči kojim će kolima ubuduće da se vozi.

Sve je u opcijama. 








No comments:

Post a Comment