Pages

Friday, July 2, 2010

Autostoperski vodič kroz galaksiju

Artur je pronašao mir na toj zaostaloj planeti.
U kolibi na kraju sela.
Trilijan se vrtela po prostorvremenu tražeći adekvatnu epohu za sebe.
A ja sam par puta nedeljno išla da igram.

U povratku vodila sam sebe na sladoled na ono mesto.
Već znaju, borovnica i tamna čokolada posuta kandiranim bademima i lešnicima.
I uvek se oduševim kao malo dete kada u kornetu naletim na čokoladni dukat.

Našla sam i jedan čudan zid. Popnem se sa sve onim sladoledom u ruci i onda zamišljam kako mi je odjednom proradio sub-eta senzo-o-matik i kako tamo u orbiti upravo manevriše Zlatno srce.

Gledam bubašvabe, čučim. U betonskoj pukotini imaju leglo. Gledam kako izlaze sigurne u noć. Uvek par prolaznika zastane da pogleda mene, da vide trenutak kako ću spektakularno pasti sa te visine.

Ja se upiljim u pukotinu preko sladoleda, a ono zeleno i svetlucavo mi curi ispod očiju i razliva se po obrazima. Ne smem da se okrenem dok ne prestane.

Hvala Bogu što ovi sa fejsa ne čitaju blogove.


Artur je čitao... iz čiste dosade.
Čitao je brošure i uputstva, nije imao šta drugo.
I zato je jedini preživeo havariju putničkog broda.

A ja sam prošla kroz sve aspektne strukture. Sve.
Tamo od one čudne 2006. kada sam tu knjigu prvi put uzela u ruke pa sve do sada.
Od onog trenutka kada se laž kotrljala između opozicije Neptuna i Saturna, pa sve do sada kada se Uran i Saturn titanski udaraju po poslednji put.
Posle čega ostaje zgarište.
I zato i nisam htela.
Znala sam šta me čeka.
Jebena astrologija.

Artur je čitao, a ja sam vozila Afriku veće kubikaže.
Sve ima svoju cenu.

I upravo bi trebalo da mislim o deficitu i o FED-u, i o obaranju dolara na berzi, o raspadu finansijskih sistema i ratovima, kojima se novac najbrže zarađuje. I o Merimanovim predikcijama i kineskom povlačenju od dilovanja sa Amerima. Ali mene samo boli glava. Ostalo ne osećam.

Tako prolaze oni koji zaborave sopstvene principe. Oni koji se klate između srca i glave. I oni koji su sposobni da balansiraju na zidu sa sve sladoledom i u isto vreme preračunavaju u glavi trenutne tropske u sideričke pozicije i obrnuto, ali nisu sposobni da...
Šta?

Hvala Bogu što ovi sa fejsa nisu sposobni da ukapiraju išta što je iole komplikovanije od linearne strukture.
I što negiraju alegorije.

I što ne čitaju blogove.

I onda mi više nije do sladoleda.
Ni do cigarete.
I znam da ponovo danima ništa neću jesti. A vuk je vuk samo kada je gladan. I da ću biti sita... od svega.

Ne, priča je poštena. To je tako i trebalo da se dogodi. A pokušala sam da izbegnem. Imam i dokaz tamo u aprilskim i majskim postovima. Ali nebitno...
Ono što me čeka u avgustu treba da preživim sama.
I u sve ulazim sama.
Takav je postupak u retorti.

I hvala Bogu što oni tamo na fejsu samo zevaju u sopstvene narcisoneznasečemu slike i što vode neke živote milijarde svetlosnih godina daleko od mene.

Ja razmišljam o Arturu, ja sam Artur.

Posle vlažnom maramicom brišem ono zeleno i svetlucavo sa lica, i smišljam kojom bistromatikom da se prebacim u krevet, iz kog, opet, želim žarko da pobegnem na bilo koje drugo mesto.
Jer tamo kada se okrenem na stranu samo ću zaroniti glavom u njegove grudi, a onda ću posle da ustajem i ponovo tražim maramice.

Sanjaću kako se prebacujem negde, kako se poništavam.
I biću svesna kako meni nije dozvoljeno ono što jeste običnim ljudima.
Onim sa fejsa, na primer.

I da, da ne zaboravim. U sklopu terapije nije mi dozvoljeno da slušam Trejsi Čepmen, jer samo što me nije ubila prošle godine.
I da se podsetim da mi je još uvek rano za Slejer.

Samo su mi potrebne maramice.
I neka planeta koja podseća makar malo na onu moju koju su uništile Vogonske eskadrile.


Kada prođe onaj autobus okrenem se na drugu stranu.
Rano je za Slejer.

2 comments:

  1. prosetala me od zida do panthere,tj slayara,sladoled sa sve visnjama,ali dugo,tren da se ucini da te ne mrzi,ovako,ko ima vremena da ima strpljenja da cita necija stremljenja....i ono drago mi je da ovi sa fejsa ne citaju blogove,strasno,egocentrizam na sklupturu koja nije na nekom trgu,steta...pozz

    ReplyDelete
  2. fejs... šta to beše?
    Ma mani :)
    A tu knjigu preporučujem. Uvek :)

    ReplyDelete