Pages

Thursday, December 19, 2013

The outside world is black and white



Uvek imaš opcije.
Uvek neke putanje.

Slobodan je izbor.
Samo što zahteva da pored pameti imaš i mudanca.

Tako sam joj rekla i sve okrenula na zezanciju.
Kupiću joj deset pari gaća. Kvalitetne pamučne, original Arilje. One ženske padobranske. Uvek se dobro prodaju. I zdipiću negde kartonsku kutiju.
A onda nas dve idemo na Zelenjak. Ovih dana, klimatski su sasvim ok. Ima i gorih.

Ja ću da se uglavim u neki mračni ugao u svojstvu obezbeđenja ako se stvari otmu kontroli, a ona ima da radi.
Prvo treba da postavi svoju kutiju tu gde je teritorija već zauzeta.
Drugo treba da privoli bilo kog prolaznika da išta kupi od nje.
Treće treba da u 7 sekundi pokupi svoju kutiju i gaće i pretrči na donji deo ulice. Na granicu između Starog grada i Savskog venca, pošto komunalna policija još uvek nije svesno evoluirala, ergo ne ume da izvede akciju na obe opštine simultano.
Idemo od 9 ujutru do 9 uveče, a onda ćemo da kupimo hranu za pare koje je zaradila.

Sve je u opcijama.

When I try to sleep at night
I can only dream in red
The outside world is black and white
With only one colour dead



Mediba je svoju karmu pošteno odradio. I nije se predavao. Nikada.
Iako je bio crnac.

Sa diplomom ona vredi više od bilo koje mlade bele damice, čak i ovako traljavoj državi.
Sa diplomom ona je na vrhu.
Bez diplome samo je još jedna bedna Ciganka.
Zanosna Cigančica koju bi svaki rado.
Ali je ne bi upoznavao sa roditeljima.
Gadna Ciganka u srednjim godinama koja mora da se bori kao lavica da preživi.
Matora Ciganštura, nikad uvažena gospođa staramajka.

Takvo je to pleme. Prljavo, dronjavo, sklono krađama, svađama, glupostima.
Nema od njih ništa.
Samo smrde.
Niži ljudi.
Niža rasa.
Naši crnci.

Samo sam okrenula na zezanciju, na procenu opcija.
I više je nisam dirala.
Ništa više nisam pričala dok je bila u bolnici.
Ni zucnula kada je izašla. 

A ona je moje dete, jedno od moje dece.
I uključila je mozak.
I rekla mi je da nema potrebe da bacam pare na gaće.
Makar bile i one valjane ariljske.

Ustala je rano u ponedeljak, doručkovala, sredila se vrlo uredno i picikato.
Skupila mudanca.
I otišla u školu.

A srce joj je radilo ovako.




You can blow out a candle
But you can't blow out a fire
Once the flames begin to catch
The wind will blow it higher



Ona je moja Nedeljka, moja Kraljica od Sabe.
Moje dete.
I znam da ume da se bori.


2 comments:

  1. Pratim tvoj blog vec neko vreme, procitah onomad sta se desilo, i veoma mi je drago da je devojka sada dobro.
    Izmedju ostalih, na Twitter-u pratim jednu zanimljivu osobu, vrlo jakog duha, vrlo obrazovanu, koja svakako moze da posluzi kao uzor. Evo o kome se radi: http://www.linkedin.com/pub/galeb-nika%C4%8Devi%C4%87-hasci-jare/4a/aa4/439 i http://www.vijesti.me/caffe/po-majci-niksicanin-galeb-nikacevic-je-zastitno-lice-mtv-adrije-clanak-10220
    Veliki zagrljaj za Nedeljku.

    ReplyDelete