
Postoje ti dani kada je svetlost lomljiva

I postoje lica koja su osvetljena iznutra
I čista, kristalna poezija u šumi

I određeno osećanje

... kada ostanem bez misli

Ovo je moja svetla dvorana

Krov je sada drugačiji

I raste novi život

…spokojno, u tišini.

Mesto gde sam jutrima uvežbavala ving čun

sada je zlatno polje…

No comments:
Post a Comment